Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

Redoviti program U fokusu vodila je ovaj put kustosica Ivana Janković, koja je govorila o radu Vlade Kristla pod nazivom Negativ br. 12  iz 1959. i o autoru kao umjetniku „principijelnog negativiteta“.

Beskompromisni anarhist i nemogući maestro samo su neki od naziva kojim su Vladu Kristla nazivali kritičari. Radikalan, uvijek se suprotstavljao svakom obliku diktata, kako umjetničkog tako i političkog i društvenog. Bilo da se bavio karkaturom, slikarstvom, filmom i videom ili pjesništvom, uvijek je nastojao biti na strani umjetnosti koja je bila u opoziciji spram aktualnih konvencionalnih strujanja. U postavu Zbirke u pokretu  zastupljen je s nekoliko radova.  Bio je najradikalniji član grupe EXAT 51, sudionik međunarodnog pokreta Nove tendencije. Autor je tri remek-djela Zagrebačke škole animiranog filma: Krađa dragulja (1959), Šagrenska koža (1960), Don Kihot (1961), te tridesetak eksperimentalnih i igranih filmova, eksperimentirao s videom. Njemački su ga filmski kritičari, poput Fritza Göttlera i drugih, stavljali uz bok najznačajnijih redatelja mladog njemačkog filma 60-ih godina dvadesetog stoljeća: Fassbindera, Herzoga, Wendersa i Klugea, smatrajući ga dovoljno značajnim i da ga uvrste u leksikone njemačkog eksperimentalnog filma.  Isto tako, hvaleći ga kao autentičnog redatelja koji je radikalnim postupcima snimanja i montaže, dokidanjem granice između glumaca, snimatelja i statista, stvorio niz igranih filmova, poput Madelaine, Madelaine (1963.), der Damm/Nasip (1964.), Der Brief / Pismo (1966.), i drugih svrstanim među egzemplarne primjere remek-djela mladog njemačkog filma. Kristl je 1980-ih godina razvio i teoriju NE-filma. Naposljetku je 1997. godine za svoj doprinos na području filmske umjetnosti dobio i nagradu za životno djelo.