Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

Novosti

Jutarnji list opetovano objavljuje neistine i objede o MSU, ali ne i ispravke oštećenih strana

U povodu tekstova objavljenih u Jutarnjem listu u kojima se iznose neistine, objede i neprovjerene informacije o Muzeju suvremene umjetnosti, uprava muzeja i arhitekt Igor Franić poslali su uredniku pisma s molbom da se objavi ispravak.

Prema Zakonu o medijima čl. 40 propisano je da: "Svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi. Pravo na ispravak imaju i pravne osobe i druge organizacije i tijela, ako su informacijom bila povrijeđena njihova prava i interesi. Svrha ispravaka je ispravljanje netočne ili nepotpune informacije".

Međutim, Jutarnji list se oglušio na zakon i u broju od 11. 3. objavio jednu rečenicu iz pisma MSU-a u vlastitoj interpretaciji i istrgnute dijelove iz priopćenja Igora Franića. Stoga ovdje donosimo oba teksta u cijelosti.

Poštovani gospodine uredniče,

Brisanje razlika između žutog i tzv. ozbiljnog tiska u nas je rezultiralo brojnim fenomenima, među koje spada i pomanjkanje bilo kakve odgovornosti za javno izgovorene riječi, ali, još gore, nedostatak bilo kakve odgovornosti tiskovina koje te riječi prenose. U takvim se okolnostima mnogi služe metodom: sto put izgovorena laž postane istina. Dakako, pritom i izreka da „ono što mediji nisu zabilježili, nije se dogodilo“ poprima neka nova i drukčija značenja.

Neki budući istraživači, koji će, recimo, proučavati „MSU Zagreb“ u tiskovinama, tako će moći uočiti dvije stvari: 1. u negativnim tekstovima o Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb uvijek ga kritiziraju ista imena; 2. većina tih tekstova tiskani su u izdanjima EPH, ponajprije u Jutarnjem listu.

Tekstovi objavljeni 5. i 6. ožujka u Jutarnjem listu pod naslovom „Srušio bih MSU jer uništava umjetnost” i “MSU je kula od karata: Plastika brzo propada, a plin uništava ozon” bit će karakterističan primjer za ovakvu analizu. Prvi izvještaj s tribine Academia Moderna poziva na rušenje Muzeja jer se sudionicima tribine ne sviđa zgrada, postav, funkcioniranje, financiranje, tj. sve što je povezano s tom ustanovom negativno je, zastrašujuće, sporno, kompromitirajuće. Na tribini je šestoro ljudi govorilo protiv Muzeja. Iz Muzeja nitko nije bio pozvan na tribinu, niti se vaša novina sjetila da postoji i tzv. „druga strana“. Drugi tekst pak vrvi neistinama koje uznemiruju javnost.

Na tribini je govorilo šestoro ljudi koji su protagonisti većine negativnih napisa o Muzeju suvremene umjetnosti – a svi imaju povijest osobnih razloga za „nezadovoljstvo“, što je poznato stručnoj javnosti, ali na žalost nije i široj pa ostaje zbunjena. Naime, od otvorenja do danas kroz Muzej je prošlo više od 120.000 posjetitelja. Među njima bilo je i mnogo ljudi iz struke, umjetnika, muzealaca, kustosa – iz naše zemlje i svijeta. Svi su oni mišljenja kako je otvorenje MSU-a za Zagreb i Hrvatsku ne samo pozitivan i optimističan, nego sjajan događaj, pa kad su i imali primjedbi, nikome nije palo na pamet rušenje muzeja.

Doista, pozicioniranje teksta pod naslovom „Srušio bih MSU jer uništava umjetnost”, količina dodijeljenog mu prostora (u vremenima kad se kulturi uzimaju stranice, kad se kulturni događaji jedva bilježe), sadržaj i ton govore o nedostatku ne samo elementarnih pravila i etike novinarstva, nego i o neodgovornosti za objavljeno, pa zbog toga poprima oblike medijskog linča. Lakoća ovako izrečenih i prenesenih destruktivnih i neodgovornih izjava u potpunosti je suprotna misiji muzeja koju kao kulturna ustanova ima u temeljnim postavkama svoga društvenog djelovanja. Zato što je nekolicina građana nezadovoljna jednom javnom ustanovom trebate li vi pozivati na rušenje? Možemo li očekivati možda i poziv na kamenovanje fasade od polikarbonatnih ploča zato što se nekome ne sviđa, i/ili linč zaposlenika jer ih proziva grupa interesno ugroženih?

Mogli bismo, nadalje, i o tome da navodi govornika na tribini nisu provjereni (kao npr. da se ukupna investicija povećala za 30 posto i da iznosi 360 milijuna kuna a ne kako navode u tekstu 470 milijuna; da za fasadu od polikarbonata proizvođač daje jamstvo od 10 godina a trajnost joj je najmanje 40-ak godina; da nigdje, a osobito ne u zidove, nije „ugrađen“ nikakav opasan plin nego je riječ o plinu FM-200 u depoima koji je posve siguran za ljude, bezbojan i bez mirisa, sukladan je svim domaćim i europskim propisima o protupožarnoj i ekološkoj zaštiti; da, sukladno propisima, načinjena računovodstvena vrijednost Zbirke, kojom se barata u tekstu, nije isto što i procijenjena umjetnička vrijednost itd.). Skrenuli bismo vam i pozornost da nije poštovana elementarna novinarska objektivnost (a možemo se pozvati i na Kodeks časti hrvatskih novinara u kojem se ističe da novinar za svoj rad snosi odgovornost pred javnošću i pred svojom profesionalnom organizacijom), te da se javnost obmanjuje čak i manipuliranjem činjenicama.

S vašom smo kućom uspješno surađivali tijekom retrospektivne izložbe Aleksandra Srneca kojoj je upravo Jutarnji list bio medijski pokrovitelj. Sada smo u pregovorima oko daljnje suradnje jer je i vaša kuća uvidjela vrijednost našeg programa i u javnosti već prepoznatu ulogu muzeja kao kreatora visokih kulturnih standarda. Muzej je spreman na svaki demokratski javni dijalog kao i na preuzimanje odgovornosti za ono što radi, ali to očekuje i od svih aktera javnosti pa i medija koji se referiraju na zbivanja u/oko naše ustanove.

Na žalost, navedeni jednostrani tekstovi o Muzeju nisu iznimka u vašim izdanjima, a u kojima smo iščitali osim krajnje negativan i neprofesionalan stav novina prema instituciji – za što smatramo da nema nikakvih osnova.

Srdačan pozdrav

Jadranka Pintarić, voditeljica Odnosa s javnošću MSU-a

Zagreb, 8. 3. 2010.

Neistine o Muzeju suvremene umjetnosti

Demanti navoda iz teksta objavljenog 6. 3. 2010. u Jutarnjem listu

Sukladno Zakonu o javnom informiranju, molim vas da ovaj tekst objavite na istoj stranici na kojoj su tiskani sporni navodi, te bez kraćenja i uredničkih zahvata.

U vašim novinama je 6. 3. 2010. na stranici br. 10 objavljen članak s naslovom „MSU je kula od karata: Plastika brzo propada, a plin uništava ozon“. Već u naslovu, a potom i u samom tekstu iznesene su brojne netočnosti, te radi točnog informiranja javnosti moram reagirati. Nije mi namjera polemizirati, već iznijeti činjenice koje su jednostavne i lako provjerljive.

1. Obloga pročelja muzeja nije izvedena od lexana, nego od polikarbonatnih ploča debljine 4cm proizvođača Rodeca. Proizvođač na ploče daje jamstvo od deset godina (dok je inače u građevini uobičajeni jamstveni rok dvije godine!), a trajnost im je višestruko dulja. Od istog materijala, sagledavajući referentnu listu proizvođača, izvedene su mnoge slične građevina u nas i u svijetu, a među ostalima navodim samo neke: nekoliko kulturnih javnih objekata arhitekata Herzoga i de Meurona, te kod nas npr. Arena Zagreb i nagrađivana gimnazija u Koprivnici. Odnos cijene primijenjenog materijala i trajnosti je više nego povoljna. Kada bi se i za 30-40 godina išlo u promjenu kompletnog pročelja, to bi prema današnjim vrijednostima koštalo oko milijun kuna, a što je mnogo manje nego da je upotrjebljen neki drugi materijal.

2. Cijena gradnje se neprestano napuhava, dovode se u relaciju potpuno različite vrijednosti i barata se proizvoljnim sumama. Podaci su sljedeći: ukupna predviđena investicija MSU-a iznosila je 270.000.000, kuna i ona se sastojala od izgradnje objekta 170.000.000, opremanja 60.000.000, te rješavanja imovinsko pravih odnosa i izgradnja infrastrukture sjeverne i istočne prometnice za 40.000,000 kn. Ukupna investicija povećana je za 90.000.000 kn ili 30%, te iznosi 360.000.000 kn. Dakle, nikako nije riječ o podvostručavanju investicije. Kad se na početnu cijenu gradnje doda ukupno povećanje investicije i ta brojka podijeli s bruto površinom muzeja, dobije se da je objekt sagrađen za manje od 2000 eura po četvornom metru, a što je manje od uobičajene cijene gradnje sličnih građevina.

3. U objektu nije ugrađen nikakav plin koji je na bilo koji način štetan, a osobito ne halon ili bilo što slično. U suterenskom dijelu građevine gdje se nalaze depoi, u svrhu protupožarne zaštite, napravljena je vidljiva instalacija za plin FM-200 koji je potpuno čist, zelen, bezopasan i sukladan svim europskim standardima zaštite okoliša i ljudi. To je potvrđeno atestima i ostalim službenim dokumentima i vidljivo na licu mjesta. Takav način zaštite primjenjuje se u svim novosagrađenim muzejskim depoima kao standard, koji smo, naravno, i mi poštovali.

4. Predmetni članak je reakcija na tribinu, na kojoj se raspravljalo o projektu čiji autor nije pozvan.

Iznesene neistine štete meni, ali i Muzeju, te nepotrebno uznemiruju javnost, te ću u tom pogledu zaštitu potražiti i na sudu.

Igor Franić, dipl.ing.arh.

projektant Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb

Komentar iz Vjesnika, autorica Vesna Kusin, 15. ožujka 2010.


Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Adobeovog Flash Playera.