Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

Novosti

Proglašeni dobitnici godišnjih nagrada na izložbi natječaja T-HTnagrada@msu.hr

Prvu nagradu na natječaju T-HTnagrada@msu.hrza 2009. u iznosu od 75.000 kuna dobio je Igor Grubić za dvokanalnu videoinstalaciju East side story.

Druga nagrada i 70.000 kuna ide u ruke Marijana Crtalića za multimedijsku instalaciju Nevidljivi Sisak – Fenomen Željezara; dok je trećom i sumom od 65.000 kuna nagrađen Marko Tadić za multimedijski rad I speak true things.

To su odluke sedmeročlanog međunarodnog stručnog povjerenstva koje je od 232 prijavljena rada na natječaju, odabralo 40 djela za izložbu i potom u samom postavu odlučilo koji će radovi biti otkupljeni za zbirku T-HT-a unutar umjetničkog fundusa MSU-a. Novčanim iznosom najveće otkupne nagrade u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti zajedno su umjetnicima uručile Maja Weber, direktorica Odjela za odnose s javnošću T-HT-a i Snježana Pintarić, ravnateljica MSU-a. Maja Weber pritom je istaknula: „Čini se kako se T-HTnagrada@MSU.hr kod hrvatske stručne kulturne javnosti pozicionirala kao mjesto najznačajnijih radova hrvatske suvremene umjetnosti, a počašćeni smo što će mnogi reći da ta nagrada kroz odličan odaziv i impresivan popis umjetnika daje puni presjek aktualnosti te hrvatske scene“.

Članovi ovogodišnjeg međunarodnog stručnog povjerenstva bili su: mr. Snježana Pintarić, ravnateljica MSU-a, predsjednica Povjerenstva, njezin zamjenik Peter Pakesch, intendant Kunsthausa u Grazu, Zdenka Badovinac, direktorica Moderne galerije u Ljubljani, Nada Beroš, viša kustosica MSU-a, Lala Raščić, medijska umjetnica, Ivan Faktor, medijski umjetnik i Branko Franceschi, ravnatelj HDLU-a.

Obrazloženje žirija za nagrađene je sljedeće:

1. NAGRADA

Igor Grubić, East side story, 2006-2008, dvokanalna video instalacija, 14 minuta

U toj angažiranoj dvokanalnoj videoinstalaciji umjetnik Igor Grubić sučeljuje dokumentarni materijal s visoko stiliziranim umjetničkim radom, zalažući se za toleranciju i razumijevanje skupine ljudi koji zbog spolne orijentacije izazivaju otpor kod velikog broja pojedinaca i društvenih skupina. Umjetnik na jednom videokanalu reproducira autentične TV snimke demonstracija tih skupina koje su godine 2001. u Beogradu i 2002. u Zagrebu protestirale i onemogućavale nastupe aktivista na Gay Prideu, dok drugi dio instalacije čini umjetnička intervencija u obliku plesne koreografije, i to na mjestu demonstracija u Zagrebu.

Količina agresivnost i grubosti, brutalnosti i okrutnosti koju bilježi umjetnik bez posebnog komentara, samo pažljivim odabirom kadrova i montažom, pretvara promatrača u pasivnog, bespomoćnog voajera. Koreografirana verzija nasilja još više pojačava učinak stvarnih prizora nasilja na ulicama. Grubić se znalački služi metodama i jezikom umjetnosti u javnom prostoru reproducirajući i podvrgnuvši kritici naš pristanak na nasilje, pokazujući da je politički jezik umjetnosti, u vrijeme sveprisutnog medijskog omekšavanja, još moguć.

2. NAGRADA

Marijan Crtalić, Nevidljivi Sisak – Fenomen Željezara, 2009., multimedijska instalacija: a) alegorijski friz od šest kolor printeva, 600x110 cm; b) arhivske fotografije, c/b, dvadesetijedan drveni okvir (svaki 42x42 cm); c) fotodokumentaristički kolaž, kolor print, 680x208 cm; d) Industrijski raj, projekcija filma, DVD (20 min); e) kopije autentičnih pisanih dokumentata, kolaž fotografija i kataloga tvorničke proizvodnje, te kataloga likovnih kolonija; f) fotoanimacija, DVD, 60 sek, petlja.

Marijan Crtalić približava promatraču atmosferu socijalističkog zanosa, arhivirajući i interpretirajući ono što se proizvodilo u željezari i njezinoj umjetničkoj koloniji u Sisku, inače rodnom gradu umjetnika. U filmu „Industrijski raj“ intervjuira radnike koji svjedoče o povijesnom iskustvu – vremenu nastanka skulptura u umjetničkoj koloniji i vremenu danas. Umjetnik okuplja na jednom mjestu dokumentarni materijal (arhivske fotografije, izresci iz novina, dokumenti), sučeljavajući ga s aktualnim trenutkom, predstavljenim fotografijom, dizajnom i videom. Crtalić ne optužuje, on radije spaja kvalitetu kreativnosti kao prateću kategoriju samoupravnog socijalizma i kreativnost u umjetičkom smislu. S druge strane, ne osporava učinak ideologije koja za sobom ostavlja trag: kao napušten pogon, ali i kao korodiranu željeznu skulpturu. Umjetnik artikulira potrebu afirmiranja očuvanja kulturne baštine, bez obzira na ideološki kontekst.

3. NAGRADA

Marko Tadić, I speak true things, 2009., stop animacija (6 min), dvadeset crteža na zemljopisnim kartama, drvena instalacija (300x150x250 cm)

Ambijentalnom instalacijom koju čine zemljopisne karte, drveni objekt i animacija, Marko Tadić govori o vječnoj potrazi za mitskim „otokom“. Tadićev rad estetski je visoko artikulirana tvorevina koja upućuje na neograničenost kreativnog umijeća, ali istodobno sažima u sebi i moguće društvene, političke i kulturne sastavnice našega doba i proteklih epoha. Dodajući drvenoj instalaciji – simulaciji kućice na nađenom otoku, napravljenoj od naplavina drvenih dasaka, svježu zemlje i mahovinu, Tadić situaciju dovodi do apsurda. U muzejskom prostoru moguće je rekonstruirati mitsku situaciju traženja i, paradoksalno, nalaženja izgubljenog otoka, ali tako da ostaje tajnom kako je to postignuto i kome je potraga, osim samome umjetniku, moguća. Inovativno u Tadićevu radu jest iznimno kreativno posredovanje ideje mogućeg, interpretacija crteža u dva medija: na dokumentarnim podlogama-kartama i u animiranom filmu.

Izložbu je posjetilo oko deset tisuća posjetitelja koji do zatvaranja 28. ožujka 2010. mogu sudjelovati u glasanju za nagradu publike – rad s najviše glasova bit će otkupljen za 15.000 kuna. Istodobno posjetitelji koji glasaju, sudjeluju u nagradnoj igri: najsretniji će osvojiti prijenosno računalo. Podsjećamo, ulaz na izložbu je slobodan!


Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Adobeovog Flash Playera.