Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

Novosti

Boris Buden-predavanje "Utopija komunizma: od društva bez budućnosti do budućnosti bez društva"

Predavanjem o odnosima u postkomunističkom svijetu ugledni teoretičar kulture i filozof Boris Buden, zaintrigirao je posjetitelje izložbe „Par lijevih cipela – provjera stvarnosti u Istočnoj Europi“ da utopiju komunizma promotre iz novog kuta.

Tema izlaganja sažima fenomen represivne infantilizacije postkomunističkih društva kojom se stvara idealni subjekt – biće bez prošlosti, isključivo okrenuto budućnosti kao razlogu postojanja, nesamostalno, nezrelo, prepušteno samovolji starateljstva, ukratko – dijete.

Kao uvod u izlaganje, prisutnima je pustio reportažu BBC-a „Blogging Belgrade boy takes on Serb nationalists“ o dječaku koji predstavlja utjelovljenje slike postkomunizma. Dvanaestogodišnji dječak iz Beograda na blogu aktivno iznosi svoja politička uvjerenja o Zapadu i demokraciji, usprkos tome što mu stižu prijetnje iz srpskih nacionalističkih krugova. Paradoks na koji upućuje Buden jest da su nositelji demokratskih revolucija 1989. i 1990.preko noći postali, kako kaže i sam postkomunistički žargon, djeca (komunizma).

Zato što je dijete u čovjeku političko biće par excellence – neopterećeno je prošlošću – djeci se sloboda ne oduzima, ona se privremeno suspendira. Budući da dijete samo po sebi nije slobodno, dječak iz Beograda je karikatura slobode.

Zapad doživljava sebe kao pobjednika istočnoeuropskih demokratskih revolucija, smatrajući da komunistička društva moraju proći kroz fazu odgoja da bi postala zrela i da bi demokracija zaživjela. U tom svjetlu i dječak nije subjekt slobode, nego objekt gospodarenja. Da bi se dospjelo u demokraciju mora se imitirati Zapad, upravo kao što dječak imitira i citira poznato, naučeno. Dakle, dijete će postati zrelo kad ga takvim proglasi staratelj. Od djece komunizma ne očekuje se da imaju prošlost, nego da se ponašaju kao da komunizma nije niti bilo. Nemoć postkomunističkog društva utjelovljeno je u djetetu pod starateljstvom, a misliti tu nemoć znači početi biti zreo.

Zrelost treba shvatiti kao rezultat vlastitog djelovanja te je ostvariti oslobađajući se ovisnosti o autoritetu, čime ostvarujemo emancipaciju i samooslobođenje.

Da bi se iz prošlosti mogla napraviti budućnost, moramo je ispuniti sadašnjošću – zaključno je ustvrdio Boris Buden.


Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Adobeovog Flash Playera.