Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

Program

Amela Frankl: "Što nosim"

Narudžba br. 8: Potencijal prostora (Irena Bekić)
MSU, Ekstenzija / Petak, 11. 5. 2012. u 18 sati

Zadatak koji ti postavljam proslijeđeni je zadatak.
Preuzimam ga od Georgesa Pereca (Georges Perec: Vrste Prostora) koji ga nudi svojim čitateljima kao vježbu.
„S vremena na vrijeme promatrati ulicu, možda malo sustavnije nego obično.
Potruditi se. Ne žuriti se.
Zabilježiti mjesto: terasa kafića blizu raskrižja Ulice Le Bac i Bulevara Saint- Germain
vrijeme: sedam navečer
nadnevak: 15. svibnja 1973.
vrijeme: lijepo i stabilno“

Pretpostavljam da je mjesto koje je Perec izabrao kolektivno i povijesno bez značaja i da ga je zato i odabrao. No isto tako polazim od pretpostavke da su upravo mjesta na kojima se u nevidljivim pomacima odvija nemarkirana svakodnevnica, niše pune značenja i potencijala za djelovanje..
Pozivam te da odeš u kafić blizu raskrižja Ulice Le Bac i Bulevara Saint- Germain da istražiš potencijal tog prostora te da u Zagrebu pronađeš prostor koji mu na neki način može biti odgovor i na osnovi svojih promatranja napraviš rad.
Irena Bekić

________________________________________________________________________________________________________________________
Slijedeći Irenin zadatak, po uputi Georgesa Pereca i vježbi promatranja koju u svojoj knjizi “Vrste prostora“ zadaje čitatelju, izašla sam jednog jutra sredinom veljače 2012. iz metroa na stanici Rue du Bac. Hodajući raskrižjem rutinski sam fotografirala sve ispred sebe, napravila krug i zaustavila se po uputi iz vježbe na terasi obližnjeg bistroa. Pila sam kavu gledajući povremeno u polugu za otvaranje vrata, pomislivši kako bi možda i taj detalj mogao biti od značaja u pronalaženju potencijala mjesta i rješavanju mog zadatka. Koncentrirano sam promatrala kako vozači gradskih autobusa vješto zaobilaze jedva vidljivi središnji trg René Char ispred terase bistroa. Uočila sam jednog biciklistu. Pješake i automobile nisam brojala. Gotovo svi su slijedili gusto i precizno označene prometne znakove. Bilo ih je iznimno mnogo.
Vratila sam se kući. Moju su pažnju na fotografijama, više od prometne signalizacije koju sam mogla izdignuti na razinu kreativnog potencijala mjesta, privukli slučajni prolaznici koje sam tog jutra zatekla na raskrižju. Tražeći motiv, banalno sam kao pod lupom povećavala snimljeni materijal, kombinirala urbane forme, imenovala anonimna lica, slagala parove, uspostavljala dijaloge medju njima, smišljala njihove osobne priče....
Pomislila sam tada na Pereca. Pronašla sam njegov portret. Tužan osmijeh autora. Znala sam odmah da će biti moj motiv u rješavanju zadatka.
Zadanu vježbu promatranja prostora raskrižja i određivanja njegovih kvaliteta razumjela sam kao motiv potrage za vlastitim određenjem i prividni pokušaj ublažavanja posljedica osobne Perecove tragedije gubitka roditelja: otac ubijen u ratu, majka deportirana u koncentracioni logor Auschwitz.
Radom u Ekstenziji dovršavam Perecovu potragu s pariškog raskrižja.
Amela Frankl

O projektu:
Umjetnica Amela Frankl tijekom 2011. i 2012. godine realizira projekt Što nosim kojim uspostavlja neobičnu vezu kulturne i umjetničke scene Zagreba i Pariza. U 12 navrata umjetnica će rezultate te misije povezivanja prezentirati u prostoru Ekstenzije. Projekt je usloženi odnos privatnog i javnog pri čemu umjetnica svoju privatnu vezu s Parizom i Francuskom povremeno stavlja u javnu funkciju. Umjetnica je angažirala četrnaest kustosa, umjetničkih udruga i aktivista sa zagrebačke kulturne scene da joj zadaju po jedan zadatak odnosno očekuju ispunjenje neke njihove želje koja je na neki način vezana uz Pariz i parišku kulturnu i umjetničku scenu. Po povratku u Zagreb umjetnica priređuje mikro dogadjanje, izložbu ili prezentaciju rezultata tog istraživanja pri čemu, koristeći sredstva i dokumentaciju prikupljene za vrijeme boravka u Parizu, stvara novu izražajnu cjelinu. Format prezentacije ovisit će o vrsti zadatka kao i o rezultatima dobivenim u tom komunikacijskom procesu.

Tako narudžba postaje prilika za novu kreaciju, a kroz odnos umjetnica-naručitelj-motiv nastaje novo umjetničko djelo odnosno kako kaže umjetnica : „Što nosim, za mene znači višestruko imati priliku afirmirati svoju slobodu, staviti na kušnju svoje mogućnosti: kreirati i improvizirati poštujući pri tom zadana pravila, ispuniti neočekivane upute naručitelja, ponuditi neočekivana rješenja i prevladati ograničenja unutar projekta“

Nakon realizacije projekta cjelokupni dokumentacijski materijal bit će objedinjen knjigom.
Sudionici projekta su:, DelVe, Kontejner, Slobodne veze, Irena Bekić, Marina Viculin, Iva Radmila Janković, Evelina Turković, Tihomir Milovac, Feđa Vukić, Kornel Šeper, URK, Tanja Vrvilo (Festival nevidljivog filma), Vesna Vuković (BLOK).
Autorica: Amela Frankl
Kustos projekta: Tihomir Milovac
Mjesto: MSU, Ekstenzija
Vrijeme: tijekom 2011. i 2012.

Realizirane narudžbe:
1. Etika heroja (Iva Rada Janković)
2. Valérie Jouve, prvi put ( Marina Viculin)
3. Velvet melankolija (Feđa Vukić)
4. Bubnjar (Kornel Šeper/URK)
5. Pogledajmo što je ispod kože(BLOK /Vesna Vuković, Ivana Hanaček)
6. Neke stare pjesme (Evelina Turković)
7. ? ( DelVe/ Ivana Bago)
8. Potencijal prostora (Irena Bekić)

RADNO VRIJEME MUZEJA: utorak–nedjelja 11–18 sati; subota 11–20 sati; pon. i praznici: zatvoreno
DODATNE OBAVIJESTI: MSU, Avenija Dubrovnik 17, Zagreb, Tihomir Milovac, tihomir.milovac@msu.hr
Ukoliko ne želite primati obavijesti o događanjima u Muzeju suvremene umjetnosti, Avenija Dubrovnik 17, Zagreb, molimo vas da nas o tome obavijestiti na msu@msu.hr


Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Adobeovog Flash Playera.