Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

Program

Video Vortex 8, izložba u NO galeriji, 17.-27. 5. 2012.

Izložba djela nastalih kroz participativne procese na internetskim mrežama, odnosno autorskih videa priređenih za online distribuciju: Liu Wei, Perry Bard, Flag metamorphosis, Janos Sugar, Sandra Sterle, Natalie Bookschin, Dalibor Martinis, Damir Nikšić, Annie Abrahams. Kustos: Tihomir Milovac.

Ulaz besplatan!

Dio izložbe su kustoski odabiri online videa trenutno dostupnih na mrežama s težištem na korištenje internetskih mreža za distribuciju aktivističkog sadržaja u formi video zapisa.

Kustosi izbornici online videa: Vera Tollman, Sarah Kesenne, Christiane Paul, Perry Bard, Brian Willems, Hebert Patrick & Alexandra Juhasz.

O izložbi

Izložbu u No galeriji čine dva komplementarna dijela. Prvi se sastoji od prezentacije kroz galerijsku formu video instalacija i projekcija, a drugi kroz „play listu“ na ekranima, kao jednokanalni prikaz, najsličniji načinu kako se „jedan na jedan“ najčešće susrećemo s online videom. U oba slučaja kustoski izbori videa usmjereni su na različite stvaralačke postupke vezane uz fenomen online videa te na različite fokuse onih koji video postavljaju na mrežu. Tako je, na primjer, važan postupak uporabe video građe pronađene na „zajedničkim video stranicama“ („video sharing sites“) YouTube ili Vimeo i potom korištene za stvaranje novog autorskog videa, ili pak postupak u kojem se „zajedničke stranice“ služe kao komunikacijski prostor za „dijeljenje zajedništva“ („sharing community“), što je slučaj pri participativnom umjetničkom, ali i društvenom i političkom aktivizmu. Također, prisutna je i video građa nastala kao dokumentarna zabilješka nekog događaja, osobnog ili javnog, spektakularnog ili naizgled nevažnog. Zajednički nazivnik odabranim video radovima, bilo da su individualna ili kolektivna djela, predstavljen u ta dva dijela izložbe, kritični su komentari recentnih društvenih zbivanja u trenucima raslojavanja.

Ti radovi predstavljaju različite oblike online videa, uzimajući u obzir da je polje takvog djelovanja doista sve veće, gotovo neiscrpno i pruža, u strateškom smislu uređivanja i recepcije, bezbroj mogućnosti. Premda se tek naziru potencijali u plasmanu i uporabi online videa, možemo govoriti o njegovoj kultiviranosti, ponajprije o prostoru interneta kao komunikacijskog prostora i prostora zajedništva, prostora razmjene kulturnih, političkih, ali i umjetničkih ideja. U tom smislu isto tako sve zanimljivi postaju načini kako se video plasira online, izvan galerijskih, ambijentalnih prezentacija, odnosno jednokanalnih kino projekcija. Jedan od najzanimljivijih oblika zasigurno su participatorske strategije, suradničke akcije koje su najčešće potaknute, generirane iz radionica umjetnika, ali i neumjetnika, a uključuju prostor zajedništva kao prostor kreativnosti, bilo da se radi o zabavljačkom ili pak o aktivističkom sadržaju.

Online video, kao nedjeljivi dio interneta, posljednjih je godina odigrao značajnu ulogu kao komunikacijsko sredstvo i to posebno u aktivističkim mrežama koje su poticale prosvjede u različitim dijelovima svijeta, od kojih su neki završili revolucijom kao u slučaju Egipta. Druga važna uloga jest u različitim oblicima „okupiranja“ javnih prostora ili institucija pri pokušaju plasiranja novih oblika zajedničkog političkog odlučivanja u formi „neposredne demokracije“. Vidjelo se to pri protestima studenata na sveučilištima u Francuskoj, kod nas na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a potom i na globalno važnim prosvjedima Occupy Wall Street u New Yorku. U svim tim slučajevima internetski prostor „zajedničkih video stranica“, tj. online „video zajednica“ („video sharing communities“) poslužio je kao mjesto razmjene informacija video zapisima koje su postavljali akteri zbivanja, tzv. „obični ljudi“ bez velikih medijskih vještina, ali s idejom da izraze kritičan stav o društvu i svijetu oko sebe. Propituje se i kritizira model postojeće demokracije i neoliberalne ekonomije, prostori etičkih i fizičkih sloboda te ljudskih prava.

Za online video karakteristična je snimka učinjena uglavnom neprofesionalnom opremom, mobitelom, kompjuterskom kamerom, fotografskim aparatom u video formatu i sl., a montaža je uglavnom jednostavna i svedena na narativne cjeline (sekvence).

Internetski je prostor danas prepun, ponekad i zagušen, videima najrazličitijih sadržaja, od bezazlenih obiteljskih zapisa, snimki kućnih ljubimaca ili autosnimanja različitih virtualnih protagonista i vlogera, preko dokumentiranja svih vrsta katastrofa i ljudskih nesreća, pa do pornografije i konzumerističkog oglašavanja, glazbenih spotova, dokumentarnih i igranih filmova, kao i svih vrsta životnih savjeta. Ta raznolikost upućuje na zaključak da se online video razvija kao (sub)kultura koja se temelji na konceptima što računaju na nearbitrarna ograničenja – suprotna postojećim vrijednosnim sustavima konvencionalnih kultura i tako ostvaruje prostor novih oblika individualnih i društvenih sloboda te postaje iznimno važan oblikovatelj internetske stvarnosti.

Tihomir Milovac


Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Adobeovog Flash Playera.