Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

Program

Amela Frankl: Što nosim

Čitajte Boomerang!
Narudžba br. 9 : Potlač ili utopija umjetničke razmjene Naručiteljica : Tanja Vrvilo, Filmske mutacije

Draga Amela,

Već prvom nemogućom riječju u jednoj od tvojih mail-"narudžbenica" prvu fazu pripreme ovog projekta razdjelovljenog (ili odbačenog) vlasništva imenuješ tehnički - "narudžba". U kategorijama spektakla tehničkih slika, namjenski, naručeni rad otvoreno priznaje (i podržava) ekonomske i propagandističke funkcije medija. Iako je neka vrsta ugovorne narudžbe, uz taktike otpora koje izaziva, "prokleti udjel" gotovo svakog umjetničkog rada, tvoje inzistiranje na pojmu narudžbe dodatno namjenski-pejorativno odbacuje utopiju umjetničke žudnje iz vlastitog i još udaljenijeg zajedničkog rada. Osim što naziv tvog nemogućeg umjetničkog rada "Što nosim" od umjetničkih pitanja priziva nemoć i nemogućnost, otvara i stara pitanja darovne ekonomije, "dimenzije dara... između dragocjenog i besplatnog", pa bih željela da doneseš neekonomsku (ili ne nužno racionalnu) strategiju ili tajnu za rad odbačenog (su)vlasništva i utopije umjetničke žudnje, refleksiju iz oštećenog posvećenja za preoblikovanje svijeta. Naručujem da iz Pariza, otkud nosiš, doneseš paradigmatski nemogući dar oštećenog pokreta umjetničke, misaone i političke razmjene. Naručujem diverziju (ili détournement) igre nemoguće umjetničke narudžbe prema nemogućoj igri razmjene dara ili - POTLAČ (Potlatch), čija je ekonomija nemogućeg dara, darivanja onoga što nisam u mogućnosti dati, podjednako diverzivna za umjetnički rad.

U svom 14. broju, 30. studenog 1954., letristički bilten naslovljen Potlač postavlja zagonetku (s odgovorima u broju 15):

Što je Potlač?

1. Sovjetski špijun, glavni suradnik Rosenberga, kojeg je 1952. otkrio FBI?

2. Praksa ekstravagantnog darivanja, izazivanja uzvratnog dara, koja je bila temelj
ekonomske razmjene u predkolumbovskoj Americi ?

3. Riječ bez značenja koju su izmislili Letristi za naslov jedne od svojih publikacija?

Diverzija ideje potlača ili neproduktivne potrošnje, nesvrhovitog "zabranjenog" uništavanja (stvari, vremena, energije) zbog žudnje za ugledom skrenula je u Letrističku Internacionalu, a kasnije i Situacionistički program od "Ogleda o daru" Marcela Maussa te ekonomije darivanja i svečanosti rasipanja Georgesa Batailla u "Prokletnom udjelu", a na temelju antropološkog rada Franza Boasa o totalnoj prestaciji, o festivalu darivanja (ceremonije obvezivanja i ponižavanja) do spaljivanja vlasništva, primjerice, kod sjevernoameričkih Indijanaca, u kojem je pobjednik onaj koji može podnijeti veći darovno-ekonomski gubitak.

22. lipnja 1954. u prvom broju Potlača - Informativnog biltenta francuske sekcije Letrističke Internacionale, redakcija je najavila:

Dobivat ćete ga često. Letristička Internacionala u njemu će obrađivati aktualne teme iz proteklog tjedna. Potlač je najangažiranija publikacija na svijetu: radimo na svjesnoj i kolektivnoj izgradnji nove civilizacije.

U istom je broju uputa i za "Psihogeografsku igru tjedna":

Ovisno o tome što želiš postići, izaberi manje ili više naseljeni grad, manje ili više živu ulicu. Izgradi kuću. Opremi je. Ukrasi je najbolje što možeš, kao i okoliš. Odaberi godišnje doba i vrijeme. Okupi prave ljude, najbolje ploče i piće. Osvjetljenje i razgovor moraju, naravno, biti prikladni, kao i vremenske prilike i tvoja sjećanja. Ako su tvoje procjene točne, rezultat bi morao donijeti zadovoljstvo. (Molimo obavijestite redakciju o ishodu.)

Između 22. lipnja 1954. i 5. studenoga 1957. besplatno je poslano 29 brojeva Potlača:

Nije nam stalo da vam ostanemo u lijepoj uspomeni. Ali, ovde je riječ o konkretnim silama. Nekoliko stotina ljudi proizvoljno prosuđuje misli cijele epohe. Znali oni to ili ne, mi ih držimo u šaci. Slanjem Potlača ljudima na utjecajnim položajima možemo prekinuti taj krug kada i gdje zaželimo. Nekoliko čitalaca smo izabrali nasumice. Možda ćete imati sreće i biti jedan od njih.

Prvo je izdanje tiskano u 50 primjeraka, a tijekom tri godine naklada je dosegnula 400-500 kopija. Strateške su namjere bile stvoriti pokret koji povezuje umjetničku avangardu s revolucionarnom kritikom društva, smjernice koje je 1958. preuzela Situacionistička Internacionala.

Mogla bi donijeti nemogući film "Urlici u slavu de Sadea", čiji je prvi pokušaj prikazivanja (s urlicima) prekinut prije 60 godina, 30. lipnja 1952. godine, kako nas na dvogodišnjicu te situacije podjeća Potlač br. 2, 29. lipnja 1954. Prva je cjelovita projekcija (s urlicima) održana 13. listopada 1952.:

Navečer, 30. lipnja 1952. prvi je put prikazan film "Urlici u slavu de Sadea" u samoproglašenom Avangardnom filmskom klubu. Nakon dvadeset minuta zbunjenosti projekciju je prekinula krajnje ogorčena publika.

Iz filma Guyja Deborda: Hurlements en faveur de Sade, 35mm, c/b, 75 min:
Glas 1 (Gil J Wolman): Urlici u slavu de Sada, film Guyja Deborda.
Glas 2 (Guy Debord): Film Urlici u slavu de Sadea je posvećen Gilu J Wolmanu.
Glas 4 (Barbara Rosenthal): Ali, u ovom filmu nema ni riječi o de Sadeu!
Glas 3 (Serge Berna): Poveća skupina od tridesetak Letrista, svi u prljavim odjelima, koja su njihov jedini originalni zaštitni znak, pojavila se u Cannesu s namjerom izazivanja skandala samo zato da bi skrenula pažnju na sebe.
Glas 1 (Gil J Wolman): Sreća je nova ideja u Europi.
Glas 5 (Isidore Isou): Bilo je predviđeno da prije samog početka projekcije Guy Debord izađe na pozornicu i obrati se publici s nekoliko uvodnih reči. Da je to učinio, rekao bi sljedeće: ‘Nema projekcije. Film je mrtav. Više nijedan film nije moguć. Ako hoćete, možemo o tome razgovarati.’
Glas 1 (Gil J Wolman): Kakvo proljeće! Ukradena stranica iz povijesti filma: Putovanje na Mjesec - 1902., Kabinet doktora Kaligarija - 1920., Međučin - 1924., Oklopnjača Potemkin - 1926., Andaluzijski pas - 1928., Svjetlosti velegrada, rođenje Guyja Ernesta Deborda - 1931., Rasprava o žuči i vječnosti - 1950., Antikoncept, Urlici u slavu de Sadea - 1952.
Glas 2 (Guy Debord): Kao izgubljena deca, mi živimo svoje nedovršene avanture.

(Dvadeset četiri minuta tišine sa zatamnjenim ekranom...)

Mogla bi donijeti upute za racionalno uljepšavanje grada, edukacijsku igru s vrućim intelektualnim temama umjesto boks mečeva, serijsku radio-igru o obrazovnim vrijednostima, strategije za utopijski umjetnički potlač, razmjenu onoga što nisam u mogućnosti dati. Mogla bi donijeti taktiku za nemogući rad na posuđenoj pisaćoj mašini na kojoj je Michèle Bernstein tipkala sve brojeve Potlača. Mogla bi poštom "donijeti" dar nemogućeg umjetničkog Potlača svima kojima je "zajednica dana kao dar", kao i onima kojima minimalna razmjena nije dozvoljena i koji će tvoj dar "pretvoriti u stvar i zamrznuti".

Čitajte Boomerang!

Slijedeći prijedloge naručiteljice za donošenje “nemogućeg“ dara, odlučila sam, po uzoru na kritički, letristički časopis Potlač, pokrenuti on- line bilten Boomerang. U fokus Boomeranga stavljam ideje za svoje, još uvijek nerealizirane radove i projekte koje, kao vruće umjetničke teme i aktualnost biltena, darujem svima kojima Boomerang putem elektronske pošte upućujem. Javnim objavljivanjem vlastitih, brižno čuvanih ideja koje objavom na stranicama Boomeranga postaju zajedničko dobro i otvorenim pozivom čitateljima na njihovo preuzimanje, otvaram krug uzajamnog darivanja. Boomerang je potlač. Čitajte Boomerang!

Amela Frankl
O projektu:
Umjetnica Amela Frankl tijekom 2011. i 2012. godine realizira projekt Što nosim kojim uspostavlja neobičnu vezu kulturne i umjetničke scene Zagreba i Pariza. U 12 navrata umjetnica će rezultate te misije povezivanja prezentirati u prostoru Ekstenzije. Projekt je usloženi odnos privatnog i javnog pri čemu umjetnica svoju privatnu vezu s Parizom i Francuskom povremeno stavlja u javnu funkciju. Umjetnica je angažirala četrnaest kustosa, umjetničkih udruga i aktivista sa zagrebačke kulturne scene da joj zadaju po jedan zadatak odnosno očekuju ispunjenje neke njihove želje koja je na neki način vezana uz Pariz i parišku kulturnu i umjetničku scenu. Po povratku u Zagreb umjetnica priređuje mikro dogadjanje, izložbu ili prezentaciju rezultata tog istraživanja pri čemu, koristeći sredstva i dokumentaciju prikupljene za vrijeme boravka u Parizu, stvara novu izražajnu cjelinu. Format prezentacije ovisit će o vrsti zadatka kao i o rezultatima dobivenim u tom komunikacijskom procesu.

Tako narudžba postaje prilika za novu kreaciju, a kroz odnos umjetnica-naručitelj-motiv nastaje novo umjetničko djelo odnosno kako kaže umjetnica : „Što nosim, za mene znači višestruko imati priliku afirmirati svoju slobodu, staviti na kušnju svoje mogućnosti: kreirati i improvizirati poštujući pri tom zadana pravila, ispuniti neočekivane upute naručitelja, ponuditi neočekivana rješenja i prevladati ograničenja unutar projekta“

Nakon realizacije projekta cjelokupni dokumentacijski materijal bit će objedinjen knjigom.

Sudionici projekta su:, DelVe, Kontejner, Irena Bekić, Marina Viculin, Iva Radmila Janković, Evelina Turković, Tihomir Milovac, Feđa Vukić, Kornel Šeper ( URK) Tanja Vrvilo (Festival nevidljivog filma), Vesna Vuković (BLOK).

Autorica: Amela Frankl
Kustos projekta: Tihomir Milovac
Mjesto: MSU, Ekstenzija
Vrijeme: tijekom 2011. i 2012.

Realizirane narudžbe:
1. Etika heroja (Iva Rada Janković)
2. Valérie Jouve, prvi put ( Marina Viculin)
3. Velvet melankolija (Feđa Vukić)
4. Bubnjar (Kornel Šeper/URK)
5. Pogledajmo što je ispod kože(BLOK /Vesna Vuković, Ivana Hanaček)
6. Neke stare pjesme (Evelina Turković)
7. Pismo ( DelVe/ Ivana Bago)
8. Potencijal prostora (Irena Bekić)
9. Čitajte Boomerang! ( Tanja Vrvilo )


Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Adobeovog Flash Playera.