Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

Novosti

FEMINISTIČKA PREDSTAVA BEZ NASLOVA (Untitled feminist show)

izvedbe: 27.9. i 28.9. 2012, dvorana Gorgona, 20 sati

FEMINISTIČKA PREDSTAVA BEZ NASLOVA (Untitled feminist show)

Predstavu je osmislila i režirala Young Jean Lee u suradnji s koreografkinjom Faye Driscoll i redateljicom Morgan Gould te izvođačicama.

Dramaturg: Mike Farry
Scenograf: David Evans Morris
Oblikovateljica svjetla: Raquel Davis
Oblikovatelji zvuka: Chris Giarmo i Jamie McElhinney
Oblikovatelj video projekcije: Leah Gelpe

Izvođačice: Becca Blackwell, World Famous *BOB*, Amelia Zirin-Brown (aka Lady Rizo), Hilary Clark, Katy Pyle i Regina Rocke


Koprodukcija: Walker Art Centar, Steirischer Herbsta (Graz), Kunstenfestivaldesartesa (Bruxelles), Spalding Gray Awarda (Performance Space 122, New York, Warhol Museum, Pittsburgh, On the Boards, Seattle) i Kazališne skupine Young Jean Lee


www.youngjeanlee.org

Trajanje: 1 sat i 15 minuta

Fotografija: Blaine Davis


'Feministička predstava bez naslova' Kazališne skupine Young Jean Lee jedno je od dirljivijih i maštovitijih djela koje sam ikad gledao na američkoj pozornici. Njegova težina leži u duhovnosti, a ne isključivo u intelektu, premda je 75-minutni komad iznikao iz najrazličitijih ideja, uključujući i rodnu politiku, koje Lee i njezin zadivljujući šesteročlani ženski ansambl, koji nastupa obnažen, izvlači iz stražnjice. U biti, ono što je toliko izdiže iznad ostalih, njezina je slasna sposobnost da izmjenjuje bol koju uzrokuje različitost sa smislom za šalu na račun životā koji se ne žele pomiriti sa statusom quo. Međutim, to ne znači da te žene u životu nisu imale nikakve veze s tradicijom. Jedna od priča iz predstave bavi se bajkama, žanru koji je u prošlosti, nedvojbeno, samo učvršćivao stereotipe o ženama - ženi kao mudrom patuljku, kao destruktivnoj vještici - percepcije koje su, po svemu sudeći, ove izvođačice upile i vjerovale o samima sebi (o drugim ženama da ne govorimo), u nekom trenutku u svojim životima. Kako bilo, Leein je svijet toliko emocionalno cjelovit da sam žudio biti dijelom njezine utopije, gdje istine niču poput korova, ali to bi bilo pogrešno: spol je mene učinio drugačijim.
U programskoj bilješci Lee navodi da su umjetnice koje gledamo na pozornici gole zato što ih odjeća ne bi trebala određivati na bilo koji način, niti pak bilo koja druga 'maska', uključujući i naziv žene, pogotovo ako se s tom etiketom ne osjećaju posve ugodno.
Uz glazbenu pozadinu živahne i napadno 'klasične' glazbe (zvuk su izvrsno oblikovali Chris Giarmo i Jamie McElhinney) žene su glumile različite scenarije: manipulativne vještice; skupine djevojaka koje se zajedno igraju, isključujući drugu djevojku, i tako dalje. Sve je izvedeno bez ijedne izgovorene riječi: Lee je predstavu briljantno lišila dijaloga. (Jedine izgovorene riječi u krasnoj su pjesmici koju izvodi Zirin-Brown - na velškom; doista, kad Giarmo i McElhinney koriste pjesmu “He Hit Me (It Felt Like a Kiss)” u verziji Grizzlyja Beara, oni se fokusiraju na instrumentalne dijelove.)
Jezik bi ovo djelo potencijalno mogao gurnuti u ideologiju umjesto u poetiku prostora - tijela kao prostora, i kazališta kao prostora u kojem se ispituje ljudska tjelesnost i um - koje Lee tako britko istražuje. U suradnji s izvođačicama, Lee, koreografkinja Faye Driscoll i redateljica Morgan Gould koriste se različitim tjelesnim tipovima izvođačica u različite svrhe: tako krupnije izvođačice naglašavaju tankoćutnost nužnu za prostorno snalaženje u društvu koje potiče jednolikost, dok manje žene ne izražavaju toliko svoju gipkost, koliko čistu čaroliju postojanja, posjedovanja ruku i nogu za nečije zadovoljstvo, možda i same publike.

Hilton Als, The New Yorker

YOUNG JEAN LEE


Young Jean Lee istaknuta je redateljica i dramatičarka. New York Times proglasio ju je „najpustolovnijom dramatičarkom svoje generacije“, a Time Out New York svrstao ju je među „ponajbolje autorice eksperimentalne drame u Americi“. Napisala je i režirala devet predstava u New Yorku s trupomYoung Jean Lee's Theater Company, a sasvojim predstavama gostovala je u više od dvadeset gradova širom svijeta. Radove su joj objavili Theatre Communications Group (Songs of the Dragons Flying to Heaven and Other Plays, The Shipment and Lear) i Samuel French (Three Plays by Young Jean Lee).Trenutačno stvara radove za Plan B/Paramount Pictures, Lincoln Center Theater, Playwrights Horizons i Oregon Shakespeare Festival. Članica je skupina New Dramatists i 13P, a magistrirala je dramsko pismo u program Maca Wellmanana Brooklyn Collegeu. Stipendirali su je Fundacija za suvremenu umjetnost, Creative Capital, NYFA, NEA, NYSCA, zaklade Jerome, Greenwall i Rockefeller MAP. Dobitnica je i dviju nagrada OBIE, nagrade festival Zürcher Theater Spektakel, književne nagrade Američke akademije književnosti i umjetnosti za 2010.,stipendije Guggenheim za 2011. inagrade Doris Duke Artist za 2012.


Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Adobeovog Flash Playera.