Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

Program

ŠIKUTI MACHINE U MSU

Šikuti Machine su na otvorenju izložbe izveli provokativni performans s jelom i pićem „Manjadura“, a na Medijskoj fasadi će se do Sveta tri kralja vrtjeti suptilni video „Kravarij“, inspiriran životom krava.

No galerija / Medijska fasada

Kako kulturno djelovati izvan velikih urbanih centara a pri tome biti inovativan, umjetnički provokativan i društveno osviješten pitanje je kojim se posredno bavi izložba/akcija „Šikuti Machine u MSU“.

Umjetnička grupa Šikuti Machine, formirana prije 12 godina u malom Istarskom mjestu Svetvinčenat, kulturni je fenomen i iznimka koja opovrgava pravilo da su male sredine uglavnom kulturno nerazvijene, neaktivne i bez umjetničkog potencijala. Grupa Šikuti Machine suprotnost je i generalnoj slici da se važne kulturne i umjetničke aktivnosti događaju samo u velikim centrima, bilo da su gospodarska ili kulturna središta. Isto tako oni relativiziraju i preuveličanu ulogu makro-urbanih kulturnih standarda koji aplicirani na mikro-kulturne baštine dubinski oštećuju njihova značenja i lokalni smisao njihova postojanja. Pozivaju se u svojim performansima na elemente života na selu, slaveći pri tome sklad s prirodom i kritizirajući društveno licemjerje skriveno u normama društva, religiji, tranzicijskom gospodarstvu ili pak dnevnoj politici.

Izložba „Šikuti Machine u MSU“ pruža pregled najvažnijih dosadašnjih akcija i performansa od osnutka grupe. Na otvorenju izložbe izvest će performans s jelom i pićem „Manjadura“, koji je premijerno izveden prije 10 godina (24. 7. 2002. u Svetvinčentu) i od tada se izvodi s određenim varijacijama. Izložbu čine video i fotografska dokumentacija najvažnijih performansa nastalih u produkciji Šikuti Machine. Naročito je bitna trilogija (Cuki, Prašćina, Teza), koja se bavi ritualima istarskih poljodjelaca, a nagrađivana je na domaćim filmskim smotrama i revijama. Potom slijede dokumentarni video zapisi dva najznačajnija performansa grupe Šikuti Machine. Prvi je „Fitness“, izveden na Uskrs 2000. godine, s kojim počinje službeno djelovanje grupe, a drugi performans „Kolo“ održan je točno deset godina nakon „Fitnessa“ i njime je obilježeno ponovno rođenje grupe. Izložbu zaokružuje recentni rad „Vogrda“, u počast velikanu američke poezije Waltu Whitman te trodijelni video „Kravarij“ na Medijskoj fasadi Muzeja nastao za ovu prigodu kojim se preispituju načela djelovanja grupe Šikuti Machine.

Kustos: Tihomir Milovac

Izložba je otvorena do 30. prosinca 2012.

Predstavljanje libra (knjige) Darka Pekice "Postelje za četiri"

21. prosinca 2012. u 18 sati, prije otvorenja izložbe Šikuti Machine – Šikuti u MSU

Onda ovako, skoro deset godina je prošlo od mojeg prvog libra Savičenta in the morning i bila je ura, a vero i hip, da izađe drugi libar, kako se već smatra da je drugi najjebeniji. Nisan izmislija ništa novoga, nego su to kratke priče koje su se od 2006. do 2010. mogle čitati u Glasu Istre pod imenom Savičenta in the morning. Te štorije (priče) smo dali prof. Mirjani Benjak u Novigrad i prof. Mauriciu Levaku u Muntić (profesori Filozofskog fakulteta u Puli), koji se nisu složili kako bi to izabrali, pa su se dogovorili da će štorije izabrati prof. Benjak, a iskati dlaku u jaji (lektorirati) prof. Levak. Tako je Savičenta in the morning postala Postelja za četiri, a ja san dobija napad jer su to kuhali pola godine. Ruku, kako da se to posloži je da senjor Đanino Božić ugledni akademski slikar, a složija je moj drug Andi Bančić.

Ova knjiga sadrži dvjesto kratkih priča, podijeljena je u osam poglavlja naslovljenih prema nazivu priča u tim poglavljima: Ovisnici, Picopolis, Zogaduri, Postelja za četiri, Popišan ud Bibe, Sijati i revolucija, Vijola gori festivali doli te Moje ferije.

„Pekičina je proza topla u svojoj prirodnosti i blagom humoru. Među kratkim pričama ima i onih koje svojom kompozicijom, jezikom i stilom zasigurno spadaju u sam vrh suvremene hrvatske proze… A sigurna sam da će (čitatelj) uživati u prikazu života kojega, na žalost, jer nemamo Pekičinu mudrost, često nismo svjesni. Možda nas ipak podsjeti na vrijednosti koje su svuda oko nas: domaću 'besidu', 'familiju' bez koje koliko to mi tvrdili ne možemo, trenutke provedene z dragim ljudima, dobrom hranom i lipon kulturon. Jedno je sigurno: ova knjiga Darka Pekice postala je dio suvremene hrvatske kratke proze, ne samo dijalektalne, a to, priznajmo, u današnjem svijetu, nije malo“. - Citat iz predgovora prof. Mirjane Benjak, Kratka proza iz Savičente.


Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Adobeovog Flash Playera.