Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

Novosti

Ivana Popović: Promatrači

Prema vlastitoj zamisli razmjestite, grupirajte ili osamite Promatrače, glinene likove Ivane Popović, u prostoru stalnog postava MSU-a i sudjelujte u humanitarnoj akciji za pomoć ženama oboljelim od raka dojke. Promatrače počinjemo postavljati u srijedu, 6. ožujka, kada je posjetiteljima slobodan ulaz.

Zbirke u pokretu, 6. 3. – 12. 5. 2013.

Promatrači je kiparski projekt započet 2011. godine kao neobična autoričina igra s prikazom fenomena promatranja stvarnog događaja. Promatrač može biti anoniman, ali i vrlo individualiziran, može biti nezainteresirani voajer kao i angažirani ocjenjivač. Raspon promatračkog polja, kako ga Ivana Popović definira, zahvaća društvene fenomene kolektiviteta i zajedništva, ali jednako i polja otuđenja, individualne samoće. Ivana Promatrače smješta u stvarni, ali i simbolički okvir, a zamislila ih je kao mnogo malih formata ljudskih glava, anonimnih portreta, ekspresionističko oblikovanih fizionomija koje je odlučila voditi sa sobom kamo god krenula, tretirajući ih kao likove koji će biti neutralni svjedoci događaja i koji će ga trajno „memorirati“.

Međutim, igrom sudbine Promatrači postaju (nijemi) svjedoci autoričine krajnje osobne životne priče, obolijevanja od raka dojke, koju proživljava prošle, 2012. godine. Umjetnica Ivana Popović od tog trenutka postaje jedna od 1250 žena u Hrvatskoj oboljelih od te opake bolesti. Do tada je Ivana modelirala nekoliko stotina glava (portreta). Nakon operacije, u fazi oporavka, dnevno ih radi desetke i desetke, i tako kao usputnu reakciju na postoperativno stanje otkriva blagotvorno djelovanje kiparenja. Modeliranje Promatrača od tada dobiva još jednu ulogu: oni postaju Ivanina terapija u procesu oporavka. Kiparenje kao spoj fizičke aktivnost i kreativnog proces te osobnog zadovoljstva značajno su pripomogli da se Ivana brže oporavi. Kreativnost i fizička aktivnost postali su Ivanin alat za prevladavanje stanja u kojem se našla.

Ivana je nastavila modelirati ljudske fizionomije sve do broja 10.000 koliko će ih izložiti u „Zbirkama u pokretu“, u stalnom postavu Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb.

Projektom Promatrači umjetnica i MSU žele potaknuli hrvatsku javnost da se još aktivnije uključi u akciju udruge Hrvatski forum protiv raka dojke, Europa Dona, kojom se žele prikupiti financijska sredstva za kupnju aparata neophodnih za uspješno liječenje raka dojke.

Ivana Popović(Zagreb, 1968.) po obrazovanju je kiparica, a djeluje kao multimedijska umjetnica koja je izgradila poseban i jedinstven status objedinjujući djelovanje na nekoliko područja i u nizu umjetničkih disciplina. Za sebe će jednostavno reći da se bavi teatralizacijom vizualne kulture. Kiparenje, kazalište, slikarstvo, moda, performansi – sve su to područja u kojima Ivana suvereno djeluje već više od dvadeset godina. Radila je kazališne performanse još u ranoj fazi Eurokaza, kostime u predstavama Montažstroja, Dragana Živadinova, Marka Peljhana, osnovala Virus Teatar Michelangelo koji radi modne performanse, a jedan od prvih „Ja: Ja sam žrtva mode! / Madonna: Ja sam trudna!“ izveden je u Muzeju suvremene umjetnosti na Gornjem gradu 1993. Od sredine devedesetih radi u biranim kazališnim projektima, ali se sve češće pojavljuje na modnim pistama s posve neobičnim i provokativnim, društveno i fenomenološki osviještenim modnim revijama koje dovode u pitanje ne samo suvremenu modu nego ponajprije modnu industriju i proliferirane industrije zabave i masovnih medija.

Kustos izložbe: Tihomir Milovac

Autor glazbe: Višeslav Laboš

Ivana Popović o Promatračima:

Promatrači

To su maleni kipovi od terakote mase 20 gr kojih ima 10.000. Radim ih dvije godine, svakodnevno. Postali su mi rutina i ispit mog kiparskog puta. Nastojim da svaki Promatrač ima drugačije lice. Ako se počnu ponavljati, uništim ih i radim ispočetka.

Promatrači se u suvremenoj povijesti pojavljuju dva puta. Prvi put u političkom kontekstu, bili su to neutralni stranci koji su promatrali situaciju na nestabilnom području. Drugi se put promatrači javljaju u Big brotheru. Važno je da nas netko promatra, postalo je društveni imperativ.

Kada sam se upustila u izradu tih lica, sam proces doveo me do toga da sam se odmaknula od puke tehničke izvedbe i zajedno smo započeli avanturu promatranja raznih rizičnih, prenapregnutih situacija u životu. Tako su Promatrači posjetili hitnu pomoć, bili su kod veterinara, u šopingu, gledali su ljude iz izloga skupih dućana, a potom su, potpuno logično, počeli sudjelovati u društvenom životu našeg naroda. Promatrači obožavaju građansku blaziranost, ledeno i kritično sude o umjetnosti u životu Hrvata. Naravno, nakon posjeta Dubrovačkim ljetnim igrama 2011. njihova su lica izgubila znatiželju i postala ravnodušna, zasićena i pomalo tupa. Oni su se kao pravi promatrači utopili u društvenu zbilju.

Budući da ih, ponavljam, rutinski radim više od dvije godine, strašno se brzo množe i osvajaju velike prenapregnute prostore. Odlučili su napraviti invaziju na MSU i kritički procijeniti stalni postav. Kada se pojave tako masovno, ne doimaju se baš bezopasnima, a njihova se lica i karakteri spajaju u jednu nasilnu kritičnu i gladnu životinju koja stalno raste i ima performerski groteskan prijeteći stav.

Lijeva i desna ruka

Prošle godine u trećem mjesecu, baš na dan otvaranja izložbe u MSU, bila sam operirana i odstranjena mi je desna dojka i izvađeno 28 limfi iz desne ruke. Bila je to jako agresivna operacija i vrlo bolna. Bila sam šokirana, slomljena i fizički i psihički. Ponajprije užasnuta činjenicom da sam ostala pedeset postotni invalid, a zatim da ću svoj preostali ženski život provesti bez dojke. Nakon što sam rodila i dojila dvije djevojčice, starija danas ima 14 a mlađa 8 godina, trebala sam prihvatiti činjenicu da sam polužena. Usto, neumoljiva je činjenica da je rak dojke opasna i smrtonosna bolest, da od 1250 oboljelih žena u Hrvatskoj umre njih 900. Na kraju, problem je i to što sam po zanimanju kiparica pa mi obje ruke trebaju žive i zdrave.

Oporavak

Nisam običavala zbog takvih spoznaja pasti u očaj. Uostalom ovo mi je tek drugi rak (prvi sam preboljela s 26 godina - rak grlića maternice).

Promatrače sam započela i trebam ih završiti. Prvih mjeseci sam se mučila da uopće uspostavim kontakt s glinom, da vratim osjet u desnoj ruci. Svakodnevno sam radila, i nakon tri mjeseca osjetila sam da je desna ruka počela vrlo precizno izračunavati masu svake figurice. Masa im je 20 gr. Rođena sam ljevakinja, ali danas s desnom (zovem je radnička ruka) mijesim promatrače i određujem im točnu masu, a s lijevom izrađujem lica. Radnička ruka ih stalno pridržava.

Nakon sedam mjeseci, na kontroli kod fizioterapeuta postigla sam odlične nalaze. Obje podlaktice i nadlaktice jednake su debljine, nema oteklina niti boli i eto epilog je sretan.


Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Adobeovog Flash Playera.