Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

Novosti

IZLOŽBA ANTUNA MOTIKE "EKSPERIMENTI" U PULI

Izložba se otvara u subotu, 4. 5. 2013. u 12 sati u MUZEJU SUVREMENE UMJETNOSTI ISTRE / MUSEO D'ARTE CONTEMPORANEA DELL'ISTRIA, Sv. Ivana 1, Pula.

ANTUN MOTIKA: Eksperimenti

IzložbaAntun Motika: Eksperimenti, održana prošle godine u povodu 110. godišnjice umjetnikova rođenja i 20. godišnjice smrti u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, naišla je na velik interes publike i kritike jer je predstavljen fascinantan i do tada uglavnom nepoznat opus ovog velikog hrvatskog umjetnika. Zbog ozbiljnosti i inovativnosti izložbe, iznimnog odjeka u javnosti, a i činjenice da se radi o Antunu Motiki (Pula, 1902. – Zagreb, 1992.), najznačajnijem istarskom umjetniku, Muzej suvremene umjetnosti Zagreb u suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti Istre priprema ovu izložbu, nešto izmijenjena postava, u Puli. Izložba će se održati na dvije lokacije, u prostoru Muzeja suvremene umjetnosti Istre, Sv. Ivana 1, te u prostoru Gradske galerije Pula, Kandlerova 8, od 4. 5. do 2. 6. 2013.

Izložba, autorica koje je kustosica zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti, Ivana Janković, bazira se na dvije donacije obitelji Motika; onoj Puli iz 2006. godine i zagrebačkoj iz 2008. godine, a pojačana je i radovima slične vokacije iz Kolekcije Marinko Sudac. Upravo ta iznimno intrigantna i manje poznata umjetnička djelatnost Antuna Motike zastupljena u ove tri zbirke bila je idejom i okosnicom ove izložbe koja će sada biti predstavljena i pulskoj javnosti.

Antun Motika tijekom dugogodišnjeg stvaralaštva pokazao se kao umjetnik snažne vizualne kreativnosti, potvrđujući se u različitim poljima umjetničkog izražavanja. Premda ga prema postimpresionističkim suptilnim aktovima i lirskim interijerima najčešće svrstavamo među velikane hrvatskog slikarstva međuratnog razdoblja, Motikina sklonost eksperimentiranju u najrazličitijim medijima pokazuje da se vrlo rano odmaknuo od definicije klasičnog modernog umjetnika i približio se vizualnim istraživanjima specifičnim za ono što zovemo suvremenom umjetnosti. Naime, Motika je jedan od umjetnika eksperimentatora i vizionara na području razvoja i mogućnosti tehnologije, arhitekture, kazališne scenografije i reklame, čime zaslužuje posebno mjesto u razvojnoj liniji ne samo hrvatske nego i svjetske suvremene umjetnosti.

Još kao gimnazijalac u Pazinu radi „optimalnu projekciju“ modernoga grada, futurističku vizuru nazvanu Futuropolis iz 1917., a istodobno stvara fantastične romane u stripu inspirirane Julesom Vernom, kao što je Put na Mjesec, pohranjen u Zbirci umjetnina grada Pule.

Uoči Drugoga svjetskog rata taj ustrajni istraživač neutažive znatiželje dobiva mjesto profesora na Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu, gdje ostvaruje važan opus eksperimentalnih djela. Tako od 1941. pa sve do kraja života, opredijelivši se svjesno za sigurnost svog ateljea, daleko od pogleda šire i stručne javnosti, stvara pionirske luminokinetičke eksperimente na staklu i različitim folijama s organskom i anorganskom materijom, eksperimente na fotografskom i rendgenskom filmu, metalu i pleksiglasu namijenjene projiciranju. Na njima različitim „instrumentima“ radi „znanstvene pokuse“: komade stakla i plastike propaljuje, perforira ili gravira, razlijeva po njima boje i rastopljenu smolu, spaja ih i od njih radi „bazene“ u koje ulijeva boje i različite tekućine. Određeni problemi zaokupljaju ga godinama, a dobivene rezultate brižno, poput znanstvenika „očitava“ i zapisuje u bilježnice i notese. Nekoliko desetaka takvih bilježnica, na kojima je također intervenirao, uz brojne nacrte za svjetlosne projekcije, vizionarska arhitektonska rješenja i brojne tehničke izume sadrži i Motikine misli i spoznaje o tehnološkom napretku čovjeka, što samo potvrđuje široko polje njegova interesa.

Studijski posjeti Parizu 30-ih, kao i tada još prisutni glasnici avangardnih tendencija i njezinih autohthonih izdanaka na bivšem jugoslavenskom prostoru – poput Josipa Seissela, Drage Ivaniševića i Radovana Ivšića, s kojima blisko surađuje – potaknut će ga na ispitivanje izvanestetskih dadaističkih i nadrealističkih tehnika i postupaka, od kolaža, frotaža, fotomontaža, sve do dekalkomanija i dimnica tj. očađenih papira te do ciklusa Vrpce „automatskih“ crteža, svojevrsnih „preslika podsvijesti“ koje stvara uz glazbenu podlogu Mozarta i Beethovena.

Atelje je za Motiku, posebno tih ratnih 40-ih godina, njegov kabineta čudesa, njegov laboratorij i utočište od dehumaniziranog svijeta. Samo nekoliko bliskih prijatelja smije zaviriti u njega. Motikino nepovjerenje prema vanjskom svijetu postat će još snažnije kada će se prilikom otvorenja njegove amblematske samostalne izložbe naslovljene Arhajski nadrealizam, održane 1952. u Galeriji ULUH-a, samo mjesec dana nakon otvorenja izložbe grupe EXAT 51 u prostoru Društva arhitekata, pokrenuti oštre polemike u umjetničkim krugovima oko pitanja slobode izraza i ideoloških stavova tadašnje službene umjetnosti socijalističkog realizma.

Na prijelazu iz pedesetih u šezdesete godine Motika je najviše fasciniran tadašnjim spoznajama o istraživanjima Svemira, a cijelu seriju kolaža i fotokolaža posvećuje ikonografiji tehnološkog napretka i popularne kulture preuzetoj iz svakodnevnih tiskovina i publikacija. Sintezom nerijetko nastaju vješti spojevi naizgled nespojivih vizualnih i semantičkih sklopova.

Ti primjeri Motikine nesumnjivo bogate i raznorodne umjetničke prakse desetljećima „odmetnički“ stvarani u izolaciji, zaslužuju revalorizaciju kao što se i u recentnim studijama usmjerenim na avangardne i neoavangardne pojave dalo naslutiti. Stoga je namjera ove izložbe skrenuti pozornost stručne i šire javnosti upravo na tu "drugu", osebujnu, do sada gotovo marginaliziranu stranu Motike, te ga prikazati kao umjetnika izrazite individualne slobode. Konačno, time se želi potvrditi njegova jedinstvena pozicija u kontekstu hrvatske i međunarodne umjetničke produkcije.

Životopis:

Antun Motika umjetnik je osebujna opusa kojim su se bavili mnogi stručnjaci poput Darka Schneidera, Darka Glavana, Radoslava Putara, Miće Bašičevića ili Želimira Koščevića. Rođen je u 1902. u Puli, a nakon gimnazijskog školovanja u Pazinu i na Sušaku 1921. godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, kod prof. Rudolfa Valdeca na kiparskom odijelu, a dvije godine poslije prelazi na slikarski odjel kod prof. Vladimira Becića i Ljube Babića. Godine 1928. radi kao karikaturist za zagrebački časopis Koprive i bavi se keramikom, te godinu dana radi kao profesor crtanja na srednjoj školi u Mostaru. U dva navrata (1930. i 1934.) studijski boravi u Parizu. Od 1940. do 1961. radi kao profesor na Školi za primijenjenu umjetnost u Zagrebu. Početkom 50-ih radi svoje prve skulpture od stakla. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Beogradu, Ljubljani, na Venecijanskom bijenalu (1942. i 1952.) te brojnim izložbama u inozemstvu. Bio je dopisni član JAZU, a za svoje stvaralaštvo primio je mnogo nagrada, uključujući Orden za rad sa zlatnim vijencem (1961). Godine 1970. dobio je nagradu Vladimir Nazor za životno djelo.

Organizatori izložbe: MSUI/MACI Pula i MSU Zagreb

Suorganizator: Gradska galerija Pula

Autorica i kustosica izložbe: Ivana Janković, kustosica MSU Zagreb

Autor likovnog postava: Filip Beusan

Kustos koordinator izložbe: Mladen Lučić, muzejski savjetnik MSUI/MACI Pula

Izložba je ostvarena potporom Grada Pule i Istarske županije - Regione Istriana.




Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Adobeovog Flash Playera.