Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

Novosti

Predavanje: Zvonko Maković „Spomenička plastika Vojina Bakića: paradigma jednoga vremena“

MSU, utorak, 4. veljače 2014. u 18 sati

U okviru popratnih programa uz izložbu Vojina Bakića, prof. dr. sc. Zvonko Maković održat će predavanje „Spomenička plastika Vojina Bakića: paradigma jednoga vremena“. Prof. Maković autor je teksta „Spomenička plastika Vojina Bakića“ objavljenog u katalogu retrospektive Vojina Bakića. Održao je niz izlaganja na stručnim skupovima i objavio brojne tekstove o genezi, važnosti, devastaciji i stanju Bakićeve spomeničke plastike.

U Jugoslaviji se nakon 1945. pozornost u svim segmentima usmjerava na neposrednu prošlost, na oslobodilački rat koji se tumači kao borba protiv okupatora i njihovih saveznika, ali i kao komunistička revolucija koja je raskrstila s jednim ideološkim projektom i instalira novi podčinjen u cijelosti apsolutnoj vlasti Partije kojoj je na čelu Josip Broz Tito. Uspostavljanje toga krutoga sustava provodi se na svim razinama, pa tako i u kulturi i umjetnosti. Na tome se području nastoje radikalno brisati svi oblici ranijih praksi i uspostaviti nove koje karakterizira jasna čitljivost i persuazivnost. Dakako, i čitljivost i persuazivnost obilježeni su istim ideološkim obrascima koje diktira Partija. Kao iznimno učinkovit medij kojim se lako mogu provoditi nametnuti zadaci bila je spomenička plastika. Ovaj vid umjetničke proizvodnje karakterizirala je krajnja praktičnost u prijenosu ideološki obojanih poruka te sugestivnost. Drugim riječima, spomeničku se plastiku ranoga poratnoga vremena moglo razumjeti kao produžetak ideologije, politike i same vlasti. Najznačajnije takvo djelo predstavlja Spomenik zahvalnosti Crvenoj armiji Antuna Augustinčića u baranjskome selu Batina (1945-1947) koje doslovno slijedi obrasce socijalističkoga realizma preuzete iz Sovjetskoga Saveza. Istih godina javlja se prvim spomeničkim plastikama i Vojin Bakić (Poziv na ustanak ili Spomenik strijeljanima) nakon čega će uslijediti brojni drugi. Bakićeva je uloga u konstituiranju spomenika paradigmatska, budući se u njegovu djelu prepoznaju transformacije političkoga i ideološkoga sustava Jugoslavije, pa će tijekom pedesetih i šezdesetih godina upravo on razviti jedinstven oblik monumentalnosti visokih estetskih i ekspresivnih vrijednosti svojstvenih kasnome modernizmu. Razgradnjom ideološkoga i političkoga sustava početkom devedesetih godina na krajnje dramatičan i tragičan način dolazi i do raspada Jugoslavije. U tome je procesu spomenička plastika prepoznata kao medij u kojemu je zgusnut sav ideološki naboj sustava koji je nestajao, pa nije stoga čudno da će spomenici u novim prilikama biti i medij katarze. Destrukcijom spomenika nastojalo se na simboličan način razračunati s prošlošću, ali i s memorijom koja je upisana u te gigantske znakove sada već bivšega sustava. Dakako, takvom vandalskom praksom trajno je izbrisan jedan iznimno važan segment kulturne baštine. Brojni spomenici Vojina Bakića mogu se pri tom iz više razloga razumjeti kao paradigma minulog vremena.

Prof. dr. sc. Zvonko Maković od 1975. do 2013. zaposlen je na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, te je bio šef Katedre za modernu umjetnost i vizualne komunikacije na tom odsjeku. Autor je brojnih monografija, tematskih izložbi, te kontinuirano objavljuje likovne kritike i studije s područja moderne i suvremene umjetnosti.


Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Adobeovog Flash Playera.