Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

Program

Magdalena Pederin: Zaraza, 2013/2014.

Hologramska instalacija

MSU, Zbirke u pokretu, 2. kat

“Zaraza” je novi multimedijski rad Magdalene Pederin koju poznajemo kao umjetnicu fokusiranu na istraživanja vezana uz fenomen percepcije i simulacije, ispitivanje simboličkog prostora stvarnog i virtualnog i njihova međusobnog utjecaja. I novim radom Pederin tematizira distopijsku viziju budućnosti u kojoj je humana matrica “simulirana stvarnost” onakva kako je kreiraju strojevi s umjetnom inteligencijom. Kao i u prijašnjim radovima protagonistica je sama Magdalena Pederin, zapravo njezin avatar, istovjetan liku umjetnice u stvarnosti.

Hologramska instalacija koju predstavljamo sastoji se od interfejsa, video i hologramske projekcije. Pomoću interfejsa posjetitelji odabiru tekstove iz ponuđenih opcija kao što su: Platonova “Republika”, Debordovo “Društvo spektakla”, Baudrillardova “Simulacija i zbilja” McLuhanov “Medij je poruka” i Benjaminovo “Umjetničko djelo u doba mehaničke reprodukcije”. Softver potom slučajnim odabirom spaja dijelove rečenica iz ovih tekstova u jedinstvenu kombinaciju. Tako u novu cjelinu pomiješani tekstovi projicirani su na jedan od zidova izložbene dvorane, dok druga, hologramska projekcija prikazuje autoricu kako iste izgovara. Odabrane tekstovi poznajemo kao vrhunske primjere analize i prikaze promjene percepcije, bilo da je riječ o prinosu “političkoj teoriji” (Platon) ili o razotkrivanju mehanizama medijske manipulacije (Debord), utjecaja tehnologije na umjetnost (Benjamin) ili pak razlikama i sličnostima zbilje i njezine slike (Baudrillard). Novonastali tekstovi kibernetički su konstrukti čiji je zadatak da nam potaknu kognitivno-perceptivne potencijale rasuđivanja koje imamo, a koje, izloženi tehnološkim zagušenjem svekolikim informacijama, sve manje koristimo.

Galerijska dvorana, ta crna kutija u kojoj su mogući perceptivni spektakli te vrste, u mnogome podsjeća na “Platonovu alegoriju pećine u kojoj borave ljudi promatrajući svoje sjene ne shvaćajući da se radi o reprezentaciji izvan domašaja njihove percepcije. U Platonovu učenju objekt kao što je stolica tek je sjena ideje stolice. Fizički doživljena stolica na kojoj sjedimo tek je kopija ili simulacija, a ideja stolice je uvijek jedan korak udaljena od realnosti. Danas su zidovi Platonove pećine prepuni projektora, disko kugli, plazma ekrana i halogenih reflektora da više nismo u mogućnosti vidjeti sjene na zidu. Živimo u svijetu u kojem je umjetno postalo autentično i u kojem je simulacija postala stvarnija od stvarnosti same”. (Koert van Mensvoort: A Society of Simulation: www.nextnature.net)

Upravo zbog toga Pederin, oblikujući novi rad, nastoji u vlastiti umjetnički jezik prevesti to kaotično zagađenje tehnološkim pomagalima pa primjenjuje estetski minimalizam te daje prednost pojednostavljenom i elementarnom medijskom jeziku.

Kustos: Tihomir Milovac

Projekt podržali: HAVC - Hrvatski audiovizualni centar Zagreb

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske


Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Adobeovog Flash Playera.