Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

Novosti

Béla Tarr. TORINSKI KONJ I FILMSKA TVORNICA MIŠLJENJA

Dvorana Gorgona, nedjelja, 11. 5. 2014. u 19 sati

SERIJE ZA INVIZIBILNO KINO

Panel-razgovor i projekcija Torinskog konja s Bélom Tarrom, filmskim umjetnikom i osnivačem programa Film Factory, internacionalnog poslijediplomskog studija filma i radionice filmskog mišljenja.

“Iako nas posvuda okružuje sve više i više slika, paradoksalno, svakodnevno opažamo sve veće obezvrjeđenje tog divnog jezika. U tom kontekstu nastojimo iskazati dolazećoj generaciji filmaša, snažno i uvjerljivo, važnost vizualne kulture i dostojanstva slike. Naša je težnja obrazovati zrele filmaše koji misle odgovorno, s duhom humanizma, umjetnike s osobnim gledištem, osobnom formom izražavanja, koji koriste svoju kreativnu moć u obranu dostojanstva čovjeka u stvarnosti koja nas okružuje. Propitivanja svjetonazora i stanja naše civilizacije utječu na rad novog programa doktorskog studija u Sarajevu.” Béla Tarr

Sudionici: Béla Tarr, Karin Harrasser, Hrvoje Hribar, Goran Sergej Pristaš, Petar Milat, Tomislav Medak i Tanja Vrvilo.

20.15 Torinski konj | The Turin Horse | A torinói ló, Béla Tarr, 2011, 35-mm, c/b, 146’

Režija: Béla Tarr; su-redateljica: Agnes Hranitzky; scenarij: Béla Tarr, László Krasznahorkai; snimatelj: Fred Kelemen; montažerka: Agnes Hranitzky; izvorna glazba: Mihaly Vig; glume: Janos Derzsi (Ohlsdorfer), Erika Bók (Ohlsdorferova kći), Mihaly Kormos (Bernhard), Rosci (konj);

Producent: Gabor Teni; izvršni producenti: Elizabeth Redleaf, Christine K. Walker; koproducenti: Martin Hagemann, Juliete Lepoutre, Marie-Pierre Macia, Ruth Waldburger;

Hrvatski distributeri: Continental Film, Hrvatski filmski arhiv;

Prisjećajući se incidenta u Torinu koji je navodno uzrokovao konačni slom i ludilo FriedrichaNietzschea, njegovih jecaja i trenutka kada je zagrlio konja kojeg je kočijaš bičevao jer se odbijao pomaknuti, stalni scenarist Béle Tarra - pisac László Krasznahorkai napomenuo je kako se čini da nitko ne zna ili ne pita što se dogodilo s konjem. Ali, Torinski konj se samo nominalno bavi ovom zagonetkom. Više se zanima za kočijaša i njegovu odraslu kćer, koji žive u zabačenoj kamenoj kolibi bez struje, preživljavajući na krumpiru kao jedinoj hrani i palinki (mađarskoj voćnoj rakiji), dok vani nezaustavljivo bjesni oluja, a onda se tijekom pažljivo opisanih šest dana samovoljno smiri. Njihov je zazorni život fiksiran s nekoliko paklenih rutina, poput odijevanja, svlačenja, izvlačenja vode iz bunara ili gledanja kroz prozor. (Jedan kadar eksterijera pred kraj filma u kojem kći upravo to čini progonit će me do kraja života.) Ono što prolazi kao zaplet postupno postaje još minimalnije kada kočijaševa kobila najprije odbija vući kola, a zatim odbija jesti. Otac i kći na kraju i sami postaju nepokretni, potvrđujući jednu od Tarrovih korisnih izjava - da je to jednostavno film o neizbježnoj činjenici smrti. A Tarr je toliko nezainteresiran za uobičajena pravila dosljednosti da može pokazati oca i kćer (koju glumi Erika Bók, djevojčica u Tarrovom Sotonskom tangu (Sátántangó) i Henriette u Čovjeku iz Londona (The Man from London) teatralno osvijetljene kada ona odbija jesti, iako je prethodna scena pokazala kako se puna petrolejka neprestano gasi, prije potpunog mraka. “Što je ova tama, tata?”, pitanje je koje ostaje neodgovoreno. (...)

Još od svoje video produkcije iz 1982., 72-minutnog Macbetha snimljenog u dva kadra za mađarsku televiziju, Tarrov svijet djeluje prema nekoj vrsti demonske anti-teologije koja je više stvar osjećaja nego principa; ne može čak potvrditi ni trijumf zla niti pošasti ili uzaludnosti. Ako se pokaže da je ovo Tarrov posljednji film, kao što sada tvrdi, moglo bi to biti zato što odlazi onkraj svake nužnosti da dosegne konačni zaključak o bilo čemu osim izumiranja.

(Jonathan Rosenbaum, fragment iz Duboko u Tarrovoj jami iz Film Comment, rujan-listopad 2011.)

***

U prvom dijelu programa u subotu, 10. 5. 2014. u 20.00 u Galeriji Nova:

Remedijacija: MAKAVEJEVLJEV SNOVITI FILMSKI EKSPERIMENT

Levan Lomjaria, Marta Hernaiz, Gonzalo Escobar Mora, Emma Rozanski, Fernando Nogari, Graeme Cole

prema skriptu Makavejevljevog asistenta Matthewa Dude

2014, trokanalna video projekcija

c/b + boja, 59’ 11’’

Uz prisutnost filmaša Film Factory programa i Béle Tarra.

Godine 1978., Dušan Makavejev je napravio Snoviti filmski eksperiment u filmskom mediju, kopirajući i premontirajući odabrane neverbalne sekvence iz jedanaest 16-mm kopija filmova Ingmara Bergmana, koje je “našao” u Harvardskom filmskom arhivu, za tri supostavljene role 16-mm filma. Svoj kolaž filma sna predstavio je samo jednom kao filmski performans trostruke 16-mm projekcije, na međunarodnoj filmskoj konferenciji “Bergman i snovi”, istraživanju odnosa među procesima sanjanja i iskustvima gledanja filma, na Sveučilištu Harvard u siječnju 1978. Nakon filmskog stoljeća i njegove ustrajne arhivske strategije koju markiraju prve političke “nađene snimke” Dreyfusove afere koju je premontirao Doublier 1898., sovjetska revolucionarna montaža oskudnosti kompilacijskog filma, nadrealistički filmski kolaži kao nađeni predmeti, Debordov detournement “ukradenih” filmova, daljne ideologije prisvajanja i sempliranja, memoriju FILMA ukrala je digitalizacija.

Ova remedijacija predstavlja koncepte materijalnosti filmske i digitalne umjetnosti, politike filmskih i digitalnih arhiva te oružja subverzije Makavejevljevog rada u nastajanju. Digitalna prezentacija temelji se na radionici eksperimentalnog filma koju je vodila Tanja Vrvilo s grupom internacionalnih filmaša, poslijediplomskih studenta filma na Film Factory programu koji je pokrenuo Béla Tarr u Sarajevu, gdje je 2013. napravljena prva rekonstrukcija.

Koncept: Tanja Vrvilo

Produkcija: Film-protufilm u suradnji s film.factory.

Hvala Dušanu Makavejevu i Béli Tarru.

Program u Galeriji Nova realizira se u suradnji s WHW.

Program se realizira u sklopu interdisciplinarnog projekta Filma protufilma SERIJE ZA INVIZIBILNO KINO za promišljanje modusa prijenosa sustava slika, znanja i memorije filmskog dispozitiva u digitalnom dobu.

MAKAVEJEVLJEV SNOVITI FILMSKI EKSPERIMENT predstavljamo u sklopu simpozija i umjetničkog programa koji organizira BADco.: “Umjetnost, institucionalni ‘mrtvi rad’ i granice vrednovanja”.

Film-protufilm je suorganizator projekta TIMeSCAPES, Slike i izvedbe vremena u kasnom kapitalizmu, partnerskog projekta BADco. (Zagreb), Maska (Ljubljana), Science Communications Research (Beč), Teorija koja hoda (Beograde), Film-protufilm (Zagreb) i Akademije dramske umjetnosti, Sveučilišta u Zagrebu. Platforma TIMeSCAPES je podržana od programa Kultura Europske Unije.

Prikazivanje 35-mm filmske kopije Torinskog konja omogućili su Béla Tarr, Continental Film, Hrvatski državni arhiv i Hrvatski filmski arhiv, prikazivanje u dvorani Gorgona realizira se u partnerstvu s MSU.

Program potpomažu Ministarstvo kulture RH, Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) i Ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba.


Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Adobeovog Flash Playera.