Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

Novosti

Predavanje Suzane Milevske i intervencija Antonia Grgića

četvrtak, 10. srpnja 2014. u 19 sati, ulaz besplatan

U sklopu izložbe Vlaste Delimar „To sam ja“, predavanje će se održati u privremenom domu Vlaste Delimar.

Suzana Milevska je teoretičarka i kustosica vizualne kulture i umjetnosti podrijetlom iz Makedonije. Trenutno predaje na Likovnoj akademiji u Beču kao prva profesor emerita za povijesti umjetnosti Srednje i Južne Europe (2013-2015). Njezini teorijski i kustoski interesi uključuju postkolonijalnu kritiku hegemonijskih vladajućih režima, feminističku umjetnost i rodnu teoriju, participatorne i kolaborativne umjetničke prakse. Doktorat iz vizualne kulture stekla je na Goldsmiths koledžu u Londonu i bila je viša znanstvena Fulbrightova stipendistica. Predavala je na Institutu za rodne studije u Skopju (2013) i na Likovnoj akademiji Sveučilišta sv. Ćirila i Metoda u Skopju (2010-2012), te je bila ravnateljica Centra za vizualno i kulturalno istraživanje u Skopju (2006-2008). Predavala je na mnogim akademskim i umjetničkim institucijama diljem svijeta (Columbia University - New York, Oxford University - Oxford, Alvar Aalto University - Helsinki, IUAV - Venecija, The School of Art Institute - Chicago, TATE Modern, KIASMA - Helsinki, MUMOK - Beč, Moderna Museet - Stockholm itd.). Godine 2010. objavila je knjige Gender Difference in the Balkans (Saarbrucken: VDM Verlag, 2010) i The Renaming Machine: The Book u kojoj je sažela svoje interdisciplinarno istraživanje i kustoski projekt Renaming Machine (2008-2010). Bila je istraživačica 2011. godine u projektu Call the Witness – Roma Pavilion, popratnom događaju 54. venecijanskog bijenala, te kustosica izložbi Call the Witness, BAK, Utrecht i Roma Protocol u austrijskom parlamentu. Nagradu Igor Zabel za kulturu i teoriju dobila je 2012. godine.

Intervencija Antonia Grgića: „Prosuto brašno“, u sklopu izložbe Vlaste Delimar „To sam ja“

U predvorju, odmah iza dvostrukih automatskih vrata, Antonio Grgić na podu iscrtava ženski lik posipanjem bijelog brašna, na način kako se iscrtavaju obrisi tijela kredom nakon nasilnih zločina.

Kako se automatska vrata otvaraju i zatvaraju, obris zbog strujanja zraka polako nestaje. Također i prolaznici moraju paziti da ne bi stali na iscrtano tijelo. Prolaz posjetitelja i strujanje zraka nastalo otvaranjem i zatvaranjem vrata, neizbježno, polako destruiraju obrise lika žene koji leži.

Na taj način dolazi do polaganog nestanka lika, bez ikakva traga da je bilo na tom mjestu, osim čestica brašna raspršenih po predvorju.

Ovim radom umjetnik želi naglasiti bezimeno nasilje nad ženama, koje se predstavlja statistički, simbolički, bez razrade identiteta žrtve.

Također je cilj naglasiti ravnodušnost i pasivno sudjelovanje društva u nasilju.

Antonio Grgić, rođen 1973, diplomirao arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Izlagao na samostalnim izložbana u zemlji i inozemstvu. Sudjelovao na Salonu mladih i Zagrebačkom salonu, Perforacijama, Danima performansa u Varaždinu i Festivalu željezara u Sisku. Autor je nekoliko urbanih plastika. Glavni interes su mu urbane intervencije kojima se propituju društveni odnosi u javnom prostoru. Nije član HDLU-a niti ULPUH-a.Član je knjižnice.


Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Adobeovog Flash Playera.