Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

Novosti

Program za Noć muzeja 2015.

Muzej je u Noći muzeja otvoren od 18.00 do 01.00 sati, a ulaz na izložbe i sve programe je besplatan.

Stručna vodstva po postavu i izložbama

18.30 i 20.30 stručno vodstvo po Zbirkama u pokretu

18.00 vodstvo po izložbi Petera Koglera. Likovni kritičar i kustos iz Francuske Ami Barak, izvrstan poznavatelj Koglerova rada, govorit će, kako on to samo zna, o radovima na izložbi te o poziciji Petera Koglera na međunarodnoj sceni.

19.00 i 21.00 stručno vodstvo po izložbi: Deimantas Narkevičius: Da capo

Budućnost računala – upravljanje pokretima

19.00 – 24.00 ispred čitaonice

U Noći muzeja hrvatski developeri pokazat će primjenu tehnologije inspirirani radovima Nikole Tesle. Hrvatski developeri Darian i Vedran Škarica iz firme divIT zainteresiranima će prezentirati najnoviju tehnologiju prepoznavanja ljudskih gesti za upravljanje računalima. Ova tehnologija omogućuje komunikaciju i interakciju s računalima bez mehaničkih pomagala poput miša, tipkovnice ili touch-screena, a nalazi široku primjenu u umjetnosti, znanosti i računalnim igrama.

Promocija knjige Vlade Marteka: Manija za sonetima, izdavač DAF, Zagreb, 2014.

20.00 Školica

U novoj knjizi Vlado Martek, poznati konceptualni umjetnik, polazi od zadanog sonetnog književnog kanona kojeg transformira u vizualni jezik.

Martek je i umjetnik-pjesnik („Počeo pisati poeziju radi cura“,objašnjava Šuvaković), za njega je poezija proces, pismo koje konstruira vlastiti unutarnji život („poezija jest mimezis napora tijela da proizvede um, duh, dušu, emociju itd.“ a ne obratno kao što se obično misli; odnosno, ideja je materijal od kojega se proizvodi umjetnost). Što objašnjava i njegov iskaz (slika-riječ načinjena flomasterom na papiru): „Svako uzimanje olovke u ruke čin je poštenja“ (1976). „Odričem se metafore“ ispisuje olovkom na papiru prorezanom žiletom (1980/81).

U novoj knjizi klasičnu pjesničku formu pretvara u likovni element.

Sudjeluju: Vlado Martek; Zoran Senta, izdavač; Leila Topić, kustosica MSU-a, Darko Šimičić; istraživač u Institutu Tomislav Gotovac

Program: Vodiči gimnazijalci

18.00 - 22.00 Stalni postav i izložba Petera Koglera

U Noći muzeja ove godine po prvi put u MSU-u sudjeluju učenice i učenici V.Gimnazije iz Zagreba. Oni su dio volonterskog programa pod nazivom Vodiči-gimnazijalci, koji je pokrenula Moderna galerija iz Zagreba. Vodiči-gimnazijalci nalazit će se na pojedinim točkama Zbirki u pokretu i izložbi Petera Koglera. Za tu će prigodu naši Vodiči-gimnazijalci biti posebno educirani i označeni, te će sa zainteresiranim posjetiteljima razgovarati o izloženim djelima.

Noć muzeja u MSU cafeu

18.00-20.00

U sklopu projekta Irene Hodzic: PROJEKT UNTOLD /LONG LOST MAP OF SUBURBIA 4, u MSU cafeu, održat će se:

18.00-19.00

Likovna radionicu za djecu do 10 godina uz projekt UNTOLD

18.00-20.00

Radionica za roditelje i predstavljanje knjige "Humanizam za djecu" Nade Topić Peratović

Nada Topić Peratović, pravnica, feministkinja i osnivačica feminističke i slobodnomisliteljske udruge Centar za građansku hrabrost predstavit će prvu ireligioznu i humanističku knjigu "Humanizam za djecu". Knjiga je izdana 2014. godine na hrvatskom , engleskom I njemačkom jeziku u pripremi je talijanski, ruski I arapski za 2015. Najavljena radionica za djecu i roditelje uvod je u humanističke postulate modernog urbanog društva, vezana je za interaktivnu igru “Untold” u prostorima MSU caffea autorice i moderatorice Irene Hodzic.

Projekt "UNTOLD / NEIZREČENO“ bavi se mapiranjem okoliša urbanih zona Novog Zagreba. U prostoru MSU caffea projekt stvara interaktivnu bazu za igru koja okoliš Muzeja koristi kao kulisu za avanturu sjećanja i maštanja. Različite tehnike štampanja, laserskog reza te strojnog veza centriraju prostor oko umjetničke knjige inspirirane gradom i njegovim stanovnicima. Posjetiteljima caffea predlaže se proaktivni nastavak i suradnja u obliku sustavno bilježenog istraživanja kroz igranje UNTOLD (neizrečenih) avantura.

Irena Hodzic (1971) završila je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1992. Izlaže od 1991. u zemlji i svijetu, nagrađivana za bodyart, ilustratorski i fotografski rad, knjigama umjetnika i fiber umjetnošću blisko vezana za Brooklyn Art Library NY. Radovi joj se nalaze u mnogim kolekcijama i galerijama.

Zbirke u pokretu

Stalni postav Muzeja suvremene umjetnosti i nadalje pruža dinamičnu priču o suvremenoj umjetnosti, priču koja nema ni klasičan početak ni kraj.

Šestotinjak djela domaćih i inozemnih umjetnika iz bogatih zbirki MSU-a kreću se dojmljivim i elastičnim prostorima arhitekta Igora Franića – u izložbenim dvoranama, u vanjskom prostoru, na pročelju zgrade, u garaži, u toaletnim prostorima...

To je mjesto gdje sadašnjost postaje prošlost, a budućnost je već ovdje.

Nova djela u postavu: Ivan Ladislav Galeta: Čovjek u krugu/Šah/ Zrcalni ping- pong/ Pyramidas 1972-1984; Boris Bućan: Museum Palmolive; Dubravko Budić: grafike; Ulrike Rosenbach: Ples oko drveta; Miroslav Mucha: Ritual-zemlja; Dragutin Trumbetaš: Gastarbeiter arhipelag; Željko Jerman: Moja godina 1979; Fabijan Knecht: Raspirivanje…

Deimantas Narkevičius: Da Capo

prostor za povremene izložbe, 1. kat

Deimantas Narkevičius (1964) jedan je od danas najpoznatijih litavskih umjetnika na međunarodnoj sceni. Pokušaj da se izgubljena prilika povijesti vrati na nultu točku, glavna je tema litavskog umjetnika. Ono što u njegovim djelima plijeni pozornost upravo je način na koji se okreće unatrag, u prošlost, najčešće u vrijeme represivnog komunističkog režima, ali i razdoblje promjena koje su se dogodile nakon stjecanja neovisnosti Litve. Neprekidno balansirajući između osobnog sjećanja i političke povijesti, Narkevičius razvija vlastitu tehniku pričanja priča na način dokumentarnog filma (“docu-stories”), stvarajući zastarjelim filmskim tehnikama i pronađenim arhivskim materijalima priče za koje nikad nismo posve sigurni je li riječ o stvarnim događajima ili o nečemu što se moglo dogoditi. Memorija za Narkevičiusa nikada nije objektivna činjenica, ali je uvijek politički čin.

Peter Kogler

prostor za povremene izložbe, 2. kat

Austrijski umjetnik Peter Kogler (1959) prepoznatljiv je po stvaranju kompjutorski generiranih začudnih prostora koji "progutaju" posjetitelja, zbune ga i fasciniraju pokretom i simbolima. Kogler u svom radu pomiče granice umjetničkog izražavanja i razvija vizualno iznimno dojmljiv te umjetnički i emocionalno uvjerljiv svijet, čija je značenjska slojevitost otvorena za najšire krugove publike. Posebnost izložbe jest dosad najveća kružna video-projekcija u Hrvatskoj i prva koju je u ovom dijelu svijeta umjetnik ostvario pomoću video-projektora s laserskim izvorom svjetlosti, što rezultira jedinstvenom kvalitetom integralne slike.

Program u dvorani Gorgona

18.00 – 01.00: „Mehaničke figure inspirirane Teslom

Eksperimentalni interaktivni dokumentarni film bez početka i kraja, autorice Helene Bulaja Madunić „Mehaničke figure inspirirane Teslom“ – putovanje kroz kompleksni magični svijet inspiracije, kreacije i inventivnosti genija Nikole Tesle. O Tesli promišljaju i s Helenom Bulaja razgovaraju klasici suvremene umjetnosti: redatelj Terry Gilliam, performerica Marina Abramović, glazbenica Laurie Anderson, spisateljica Samantha Hundt, glumac Andy Serkys, pisac Christopher Priest, fizičar Hiroshi Matsumoto i teoretičar novih medija Douglas Rushkoff.

Školica, 21 sat

Razgovor Helene Bulaja Madunić o Tesli kao umjetničkoj inspiraciji s publikom i pozvanim umjetnicima.

No galerija, izložba

Helena Bulaja Madunić – Mehaničke figure inspirirane Teslom

U procesu rada na umjetničkom projektu autorica Helena Bulaja Madunić je kao polazište stvaranja svog djela, uz razgovor o Tesli s klasicima suvremene umjetnosti – Marine Abramović, Terryja Gilliama i Laurie Anderson, naručila i devet umjetničkih djela hrvatskih i stranih umjetnika kao što su Mare Milin, Boris Cvjetanović, Petar Grimani, Sabina Hahn, Edgar Beals, Tomislav Babić, Christian Biegai, Alistair Khedie. Izložba predstavlja izbor portreta, fotografija i video klipova iz istoimenog dokumentarca koji su nastali kao inspiracija pozvanim umjetnicima i čine sastavni dio dokumentacije o Tesli kao inspiraciji umjetnosti.

Izložba čestitki iz Arhiva Ivana Picelja

predvorje

Ivan Picelj godinama je marljivo i sustavno sakupljao božićne, novogodišnje i rođendanske čestitke – čestitke koje je primao, ali i čestitke koje je sam izrađivao i slao prijateljima. U iznimno bogatoj zbirci čestitki sačuvanoj u Arhivu i knjižnici Ivana Picelja ističu se – multipli, umjetnički radovi malog formata koje su izrađivali poznati umjetnici, Piceljevi prijatelji i suradnici.

Rijetka je prilika da pogledate izbliza čestitke koje umjetnici šalju jedni drugima, a Ivan Picelj ih je dobivao od mnogih važnih i velikih imena iz svijeta umjetnosti, poput: Jean Arp, Marina Abramović, Getulio Alviani, François Morellet, Sonia Delaunay… Kao i od svojih domaćih kolega: Edo Murtić, Kosta Angeli Radovani, Ordan Petlevski, Dušan Džamonja, Miroslav Šutej, Milan Vulpe, Aleksandar Srnec, Ante Kuduz, Mihajlo Arsovski, Oton Gliha…

Predvorje

Na velikoj plazmi emitira se promo video Muzeja suvremene umjetnosti koji pokriva djelovanje u trogodišnjem razdoblju, od 2012. do kraja 2014. godine i donosi nam kratak pregled najvažnijih zbivanja . U fokusu su izložbe, performansi, predavanja, umjetnici i kustosi koji su stvarali u muzeju, govorili o svom radu i družili se s posjetiteljima. Između ostalog možemo vidjeti dijelove briljantnih performansa Ladislava Galete, golem interes publike za velike retrospektivne izložbe Mladena Stilinovića, Josipa Vanište, Miroslava Šuteja, Vojina Bakića i Vlaste Delimar, zaviriti u izlagački kontinuitet No galerije i osjetiti dio dobre i poticajne atmosfere.

Zbirka Richter (Vrhovec 38)

20.00-24.00

Sintart 05 – Ivana Franke u Zbirci Richter

Ivana Franke: Mogući stupnjevi slobode (Potential degrees of freedom)

"..pred nama je slika oslobođena dvodimenzionalnosti, skulptura oslobođena materije i arhitektura oslobođena praktičke funkcije"

Tako piše o svojim „Prostornim slikama“ Vjenceslav Richter u autorefleksivnom i nikad objavljenom djelu Moj misaoni prostor. Umjetničko djelo, koje se do kraja ostvaruje doista u misaonom prostoru, kroz vlastita istraživanja zakonitosti percepcije i smještanja sebe u sliku svijeta koju gradimo, sa Richterom dijeli umjetnica Ivana Franke. U izložbi Mogući stupnjevi slobode, naizgled poetskoj varijaciji tvrdnje o "potencijalnim dimenzijama" ili fragmentarnog kataloškog zapisa o varijabilnim ili promjenjivim dimenzijama umjetničkog djela, Franke odabire Richerove prostorne slike i grafike, te "Slike sa vlastitom sjenom" i iz njih izvodi vlastite radove, od kojih su neki doista sjene, odnosno projekcije. Mitska povijest slikarstva, ali i umjetnosti kao svoj početak ima upravo sjenu, točnije oris sjene voljenog ljudskog lika. Da li ove privremene intervencije, nematerijalne i u potpunosti ovisne o izloženom i osvijetljenom kulturnom dobru, ne mogu biti niti sjenom Richterovu tvrdoglavim i upornim i na prvi pogled samo prividno formalnim istraživanjima?

Prije bi se moglo reći da se, na gotovo kazališni način, zorno pokazuju dosezi Richterovih višedesetljetnih istraživanja problema prostora te problema djelovanja samog umjetničkog rada u tom prostoru, koji polazi još od „Prostorne grafike“ iz 1968. Prostorne slike i grafike izlažu se ne kao autonomne skulpture koje u svojoj nutrini od pleksiglasa i obojane folije kriju neki mogući, ali izolirani i nedostižni prostor rizika i eksperimenta, već kao modeli i prototipovi, ili, preciznije, mediji takva prostora. Kroz osobni pogled i čitanje Richterova opusa Franke odaje počast svom prethodniku, ali i čini korak dalje od balansiranja na rubu medija izvornih radova, služeći se privremenom intervencijom koja je potencijalno ponovljiva u svakom, donekle zamračenom galerijskom prostoru. Taj se iskorak se ne vidi samo u dodatnoj dematerijalizaciji prvotnih radova i nekim divno slučajnim odbljescima, već i u preciznom otvaranju i zatvaranju hodograma izložbe novim serijama grafika.

Ivana Franke (Zagreb, 1973.) je hrvatska umjetnica s berlinskom adresom.

U svojim radovima, većinom instalacijama, Franke često koristi dvosmislene vizualne pojave i privlačne prostorne strukture koje suptilno usklađuje kako bi izložila razilaženja ali i neočekivane veze unutar prostornovremenske mreže koja tvori svijet oko nas. Njezini su radovi snažan izazov za uobičajenu percepciju i za uvriježeno shvaćanje okoliša. Zahvaćajući u široko područje disciplina poput neuroznanosti, matematike, optike i arhitekture, Franke preusmjerava fotone i zbunjuje pogled, udomljuje duhove, umnaža prostore i pojavnime čini ono čega nema.

Predstavljala je Hrvatsku (zajedno sa Petrom Miškovićem, Leom Pelivan i Tomom Plejićem) na Devetom bijenalu arhitekture u Veneciji 2004. i na Pedeset i drugom bijenalu likovnih umjetnosti u Veneciji 2007. Uz navedene projekte sudjelovala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama među kojima ističemo P.S. 1, New York; Manifesta 7, Reykjavik Art Museum, Reykjavik, Peggy Guggenheim Collection, Venecija, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka.

Tijekom otvorenja kustosica izložbe, Jasna Jakšić, održat će stručno vodstvo, a Vesna Meštrić će održati izlaganje o Richterovom poimanju arhitekture kao misaonog prostora s osvrtom na Prostorne grafike i Prostorne slike.

Arhiv Tošo Dabac (Ilica 17)

18.00-23.00

Ivan Picelj iz Arhiva Toše Dabca

Suradnja, a poslije i prijateljstvo, Ivana Picelja i Toše Dabca počela je pedesetih godina prošloga stoljeća a vjerojatno bi trajala i danas da su oba umjetnika s nama. Bliska se umjetnička suradnja Atelijera Dabac i Ivana Picelja nastavila i nakon Dabčeve smrti (1970). Upravo na inicijativu Petra Dabca, Ivana Picelja i nekolicine ljubitelja fotografije (Mladen Tudor, Albert Goldstein, Slobodan Tadić i Nenad Popović) u Arhivu je početkom osamdesetih osnovana galerija u kojoj se potom priređuje više od četrdeset izložbi i radionica domaćih i međunarodnih umjetnika fotografije. Naposljetku, Ivanu Picelju dugujemo i preimenovanje tadašnjeg atelijera u Arhiv Tošo Dabac.

Izložba je potaknuta velikom i značajnom donacijom Piceljevog arhiva koju je Anja Picelj-Kosak, umjetnikova kći, darovala našem Muzeju 2012. godine.

Kustosica izložbe: Marina Benažić

Suradnica: Ivana Janković

Postav izložbe: Irena Zrinščak


Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Adobeovog Flash Playera.