Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

Novosti

"Ček' da napravim selfie" – razgovaramo o generaciji Y

Prostor izložbe T-HTnagrada@msu, utorak, 7. 4. 2015. u 17 sati

Ovogodišnja izložba T-HTnagrada@msu zanimljiva je u sociološkom pogledu: naime, od 35 odabranih umjetnika čak njih 21 su rođeni u 80-ima, dakle pripadaju popularno zvanoj generaciji Y.

Upravo to je bio povod da organiziramo razgovor o generaciji Y, jer na izložbi je i istoimeni fotografski rad.

Sudjeluju: dr. Iris Sarajlić Vuković, psihijatrica i psihoanalitičarka; Anja Gvozdanović, sociologinja; Srđan Sandić, pisac i novinar; te, dakako, umjetnici.

Generacijom Y nazivaju, uglavnom, se oni rođeni između 1980. i 2000. Naziv se pojavio 1993. kad su ih sociolozi opisali kao naraštaj koji je stalno on-line, sebični su i usmjereni na sebe, a njihov je moto: "Ček' da napravim selfie.“ Oni su odrasli uz mobitele, kompjutore, gadgete svih vrsta i najradije komuniciraju sms-om ili e-mailom nego licem u lice. Stariji naraštaji ih smatraju narcističkima, kažu da im nedostaje predanosti i discipline. Imaju velika očekivanja, traže nove izazove i ne libe se dovoditi u pitanje autoritete. Neka istraživanja u svijetu pokazala su, međutim, da je generacija Y sklonija podržavati tradicionalnu liberalnu ekonomiju, dok se istodobno zalažu za priznavanje istospolnih brakova, legalizaciju marihuane i zabranu testiranja lijekova na životinjama.

Međutim, generacija Y, u Europi osobito, žrtva je ekonomske krize – ponajprije u vidu visoke nezaposlenosti i nepostojanja vizije poslovne karijere. Mnogi od njih prisiljeni su napustiti vlastitu zemlju u potrazi za boljim životom. Nepovoljne ekonomske prilike s druge su strane pak uzrokovale još jedan fenomen: generacija Y dugo ostaje vezana uz roditelje, materijalno i emocionalno; znatno kasnije odrastu u usporedbi s prijašnjim generacijama, pa su ih neki sociolozi prozvali i generacijom Petra Pana.

Kako se sve te, a i mnoge druge, osobne generacije Y prelamaju u umjetnosti? Razlikuju li se naša "djeca milenija“ od onih na zapadu? Što ih muči i jesu li doista sebični? – samo su neka od pitanja o kojima ćemo razgovarati.

Iris Sarajlić Vuković (1966) – diplomirala je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kao apsolventica radila je projektima povezanim uz psihosocijalnu pomoć izbjeglih i prognanih tijekom Domovinskog rata. Završila specijalizaciju iz psihijatrije te subspecijalizaciju dječje i adolescentne psihijatrije te paralelno trening iz psihoanalize. Objavila je više znanstvenih radova te dva poglavlja kao koautorica u knjigama iz područja psihoanalize. Psihoanalitičarka, članica Hrvatskog psihoanalitičkog društva. Od 2012. zaposlena u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ gdje radi na prevenciji i očuvanju mentalnog zdravlja djece i mladih.

Anja Gvozdanović (1982) – diplomirala je i doktorirala na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 2007. godine je zaposlena u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu, trenutno kao poslijedoktorandica. Bavi se istraživanjima mladih, vrijednosti, socijalnoga kapitala i volonterstva. Objavila je jednu uredničku i dvije znanstvene knjige u koautorstvu te preko 10 znanstvenih i stručnih radova.

Srđan Sandić (1985) –završio je Fakultet političkih znanosti, studij novinarstva, Mirovne studije (Zagreb /London) i UN akademiju u Zagrebu. Već dugi niz godina surađuje s brojnim portalima i drugim medijima. Radi kao dramaturg i dramatičar za neka kazališta. Godine 2012. objavio je knjigu drama i (dramskih) fragmenata S(i)nu bez s(i)nova (Sandorf ) prema kojoj je igrana predstava u Maloj sceni i teatru &TD te radio drama na HRT-u. Književne razgovore „Književni razgovori sa Srđanom Sandićem“ objavio je 2013. za Priredbu d.o.o. S Raphaëlle Oskar objavio je 2014. knjigu izvedbenih tekstova Vrati se i kaži zbogom.


Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Adobeovog Flash Playera.