Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

Novosti

T-HT@msu predstavlja: film i video radovi u izboru za izložbu

Prošli smo tjedan predstavili fotografe koji će izlagati na izložbi, a ovaj vam predstavljamo radove ostvarene u mediju filma i videa. Od 42 prijavljena filma, videa i video instalacija, stručno povjerenstvo odabralo je 9 radova za izlaganje.

ŽELJKO KIPKE, Orsonov putokaz, 2015.
Orson Welles već odavno nije među nama. Bio je rado viđen gost u Zagrebu. Povodom stogodišnjice redateljeva rođenja filmskim se eksperimentom nastoji ispraviti jedna „nepravda“ i upisati njegovo ime i prezime na kartu dvojnika koja je izložena u stalnom postavu zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt, među anagramiranim imenima Duchampa, Buñuela, Apollinairea, Mangelosa, Bretona, braće Micić itd. Karta je nastala tijekom 1987., dvije godine poslije redateljeve smrti. U sedam filmskih crtica neobična narativna linija vodi filmsku publiku prema ostvarenju tog zadatka.

VLADISLAV KNEŽEVIĆ, A.D.A.M., 2014.
Autonomous Drone for Asteroid Mining (autonomni dron za bušenja na asteroidu) je uređaj programiran za istraživanje i prikupljanje podataka, a njegova začudna avantura ukazuje na probleme vezane uz nadzor, interakciju ljudi i strojeva te umjetnog života kao ekstenzije čovjeka. Od reduciranih praznih pejzaža prirode do gustih nepreglednih prizora hiperurbaniteta dron skuplja podatke te prolazi kroz naš svijet u svim njegovim ekstremima i različitostima. Ovaj rad rezultat je interdisciplinarnog istraživanja fenomena vezanih uz umjetnu inteligenciju te mogućih situacija u kompleksnim i nepredvidivim međuodnosima strojeva i ljudi u bliskoj budućnosti. Korištenjem 3D stereoskopskog pogleda i animacije fotografija velikih rezolucija te kroz dekonstruirani narativ u audio polju redefiniraju se i otvaraju nove mogućnosti interpretacije pojmova eksperimentalni i znanstvenofantastični film.

ANA KOVAČIĆ, Kuće priče, 2015.
„Rad je video instalacija kojom pripovijedam priču o gotovo distopijskom prožimanju prirode i napuštenih, obraslih kuća i okućnica Jasenaša, virovitičkog prigradskog naselja. Ovo selo je, kao i većinu hrvatskih sela, pogodio val iseljavanja. Raseljeno stanovništvo ostavlja velik broj praznih kuća, od kojih su neke u boljem, neke u lošijem stanju, u nekima je još uvijek pokućstvo i osobne stvari, a većina njih nema vrata ili zidove. Odabirem tri ruševne i napuštene kuće u selu, oko kojih, na temelju pripovijedanja jasenaških starosjedioca, gradim priču o raseljavanju tamošnjih stanovnika. U svakom od tri video rada prikazano je trenutno stanje kuće, a u titlovima se nalazi priča koju su mi Jasenašani ispričali o prošlom životu te kuće i njenim bivšim stanovnicima. Na trenutke se doima dokumentarnom, na trenutke fikcionalnom. Jer ponekad se čini nesigurnim gdje je Jasenaš, da li je on jedno određeno selo ili svako selo, da li je Jasenaš svugdje gdje su raseljeni njegovi stanovnici i da li uopće postoji?“

NINA KURTELA, Priroda i društvo, 2014.
„Performans Priroda i društvo sastoji se od hodanja koje kreće iz centra urbanog tkiva – trga ispred institucija Europske unije u Hrvatskoj te prolazi rutom prema sjevernom rubu grada, sve do šume, pri čemu obilježavam pređeni put i ostavljam trag. Referirajući se na priču o Ivici i Marici, koju su u doba romantizma kanonizirala braća Grimm, umjesto kamenčića i mrvica kruha po putu ostavljam kovanice eura čime istražujem mogućnosti poništavanja vrijednosti novca s obzirom na promjenu okoliša kroz koji hodam. Na području grada, posebice gradskog centra koji na simboličkoj razini predstavlja ekonomsku i političku moć, novčići imaju svoju razmjensku vrijednost, dostupni su bilo kome i otvaraju prostor interakcije. Na periferiji, gdje urbani prostor postepeno nestaje, vrijednost novca dovodi se u pitanje, da bi na kraju, u šumskom krajoliku, mogla biti potpuno poništena, barem na simboličkoj razini, iako ne nužno i na stvarnoj.“

VESNA MAČKOVIĆ, Pozdrav, 2015.
„1990. doselila sam se u Sisak kao 15-godišnjakinja u iščekivanju svih uzbuđenja gimnazijskih dana i mladosti. Rat i izolacija zbog bolesti koja me zadesila, učinili su da grad Sisak nisam stigla ni omirisati. Nakon 13 dugih godina, sretne okolnosti u mom životu učinile su da sam se pozdravljala s izolacijom i bolešću, a i rat je već davno bio iza nas. Činilo se kao bajka kad bi se izgovorilo. Ali priča je drugačija. Grad je bio uništen. Ljudi su prije teško disali zbog velike industrije i zagađenja. Sada su teško disali jer ničega više nema. Željna sunca i upoznavanja mogla sam istraživati ljudske depresije i prazninu očerupanog grada. Znala sam samo... otići. Ovim video performansom imaginarno se vraćam u Sisak. Pokušavam se suočiti s gradom i osobnom prošlošću nakon godina izbivanja.“

LJILJANA MIHALJEVIĆ, Put, 2013.
„Video-performans The Route/Put sastoji se od crteža dječje igre Školice na tlu, u formi zatvorenog kruga u kojem se ponavljaju polja označena brojevima od 1 do 7. Školicu igram osobno, pozicionirajući svoje tijelo u središte djela te ga kroz slijed igre dovodim do krajnjih fizičkih granica izdržljivosti. Ova školica nema polukružnog polja "neba" kao nagrade za uloženi napor i vještinu igrača, umjesto toga magičan broj od sedam polja ponavlja se u neprekidnom kruženju. Školica ovdje ne predstavlja dječju igru već traumatičan put unutrašnjeg odrastanja čovjeka, biografski vertigo u kojemu igra prestaje onda kada završava i sam život. Akustika prostora u kojem je performans snimljen potencira disanje i ritmične udarce stopala o tlo dok skačem iz polja u polje, a ritam koraka evocira ritam udaraca ljudskog srca - u početku snažan, brz i ujednačen, taj ritam postaje sve sporiji, isprekidanim postupnim zamaranjem igrača.“

NADIJA MUSTAPIĆ, "Ne znam kako je drugdje u svijetu, ali ovdje..." , 2015.
“Ne znam kako je drugdje u svijetu, ali ovdje…” rad je koji kroz tri video/audio ‘poglavlja’ (“Prijetnja otamo”, “Zelena, zelena trava perimetra”, “Zaštita nas određuje“) postavljena u galerijskom prostoru razlaže ne-linearno strukturiran narativ o tome kako se imperiji povijesno definiraju kroz obranu od vanjskih prijetnji ili neprijatelja, no upravo njihova iskazana potreba za obranom predstavlja svojevrstan oblik autoimune destrukcije koja im prijeti iznutra. Danas su pojmovi slobode i sigurnosti globalno re-definirani te eksploatiraju ljudski strah na slične načine kao i sam terorizam. Prikazujući snimke krajolika s obrambenom povijesti, ispunjenog fortifikacijama, koji se danas koristi u leasure svrhe za vikend šetače i trčanje po stazama, rad govori o diskonekciji među slojevima pejzaža kao društvenog konstrukta. Međutim, dok sami vizualni prikazi prirode i ljudi govore o povijesti ili sadašnjosti prikazanog prostora, jukstaponirani zvučni zapisi subverzija su vidljivog i postavljaju pitanja o budućnosti.

NELI RUŽIĆ, Stolen Future, 2014./2015.
„Moja intervencija Stolen Future u sklopu građanske kampanje za zaštitu trogirskog motela istaknutog arhitekta Ivana Vitića fokusirala je devastirani motel kroz medij svjetla. Iluminirala sam šest zapuštenih motelskih bungalova po kojima je „Motel Trogir” osobito poznat. Gornja etaža svakog od njih bila je osvijetljena različitom bojom, a svjetlost u bungalovima naglasila je njihove karakteristične otvore, ujednačeni ritam identičnih paviljona i skulpturalnu dimenziju Vitićeve modernističke arhitekture. Rezultat je video rad koji bilježi protok vremena: mijenjanje ambijentalnog svjetla, od dnevnog do sutona i noći. Osvjetljavajući bungalove iznutra htjela sam vratiti element utopije u kontekst entropije, gubitka energije. Gotovo oprečno od sadašnje situacije devastiranih prostora ovim radom sam htjela stvoriti iluziju mogućeg, alternativu apsurdnosti tranzicijske devastacije, muljaže, strategije propadanja. Stolen Future je stoga bljesak nekog drugačijeg scenarija; nematerijalnost svjetlosti priziva prošle budućnosti ali i alternativne sadašnjosti.“

DANIJEL ŠULJIĆ, Stakleni Čovjek, 2015.
„Krećući se svijetom ispunjenim skenerima i nadzornim algoritmima, olako koristeći društvene mreže, online formulare i kreditne kartice, čovjek današnjice dobrovoljno se odriče vlastite privatnosti. Uzoriti građani nemaju ništa za sakriti, samo prijestupnici imaju.“


Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Adobeovog Flash Playera.