Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

Novosti

In memoriam Getulio Alviani

(5.9.1939., Udine – 24.2.2018, Milano)

Dana 24. veljače 2018., nakon duge i teške bolesti, napustio nas je talijanski umjetnik Getulio Alviani, dragi prijatelj i živi svjedok vremena kada je spoj umjetnosti i tehnološkog razvoja obećavao put u neko bolje i pravednije društvo jednakih, društvo koje je nadišlo bilo kakvu hijerarhiju. Rođen u Udinama 1939., od sredine pedesetih godina kao student arhitekture, ali i kroz rad u skulptorskim i arhitektonskim radionicama, razvija, kako će ih kasnije nazvati talijanski pjesnik Carlo Belloli, „površine vibrirajuće teksture“. Svoja vizualna istraživanja publici je prvi puta predstavio 1961. u Maloj galeriji u Ljubljani, na nagovor tadašnjeg ravnatelja Moderne galerije, Zorana Kržišnika. Bilo je to iste godine, u vrijeme kada se u Zagrebu u Galeriji suvremene umjetnosti otvara izložba Nove tendencije, na kojoj izlaže umjetnička generaciju koja se udaljuje od tadašnje prevladavajuće gestualne apstrakcije te umjetnost doživljava prije svega kao vizualno istraživanje, egzaktno, mjerljivo, ponovljivo i do u beskonačnost.

Godinu dana kasnije, Alviani predstavlja svoje radove u Galeriji suvremene umjetnosti, te će desetljećima kasnije isticati koliko je na njegovo shvaćanje umjetnosti utjecao postav izložbe na kojemu je radio s Edom Kovačevićem i Ivanom Piceljem, s kojima će ga, posebno s Ivanom Piceljem, vezati dugogodišnje prijateljstvo. Prema njegovim riječima, upravo će se kroz njihov pristup postava umjetničkog djela, razviti novi način gledanja na predmete i materijale, na objekt i svjetlo, na plastičke vrijednosti. Dosljedno tome, osvijestit će i rad s materijalom čijem je istraživanju bio duboko posvećen, s kojime se nerijetko njegov opus poistovjećuje i s kojime je, prema vlastitim riječima, dogovorio suradnju – s aluminijem. Taj će ga način razmišljanja voditi ka njegovim kasnijim kinetičkim radovima. Bile su to tek prve izložbe, iza kojih će uslijediti niz izložbi u okviru pokreta Novih tendencija, od kojih su zagrebačke bile Nova tendencija 2, Nove tendencije 3 i Tendencije 4, The Responsive Eye u MOMA-i 1965., Documenta 4 1968., Venecijansko bijenale 1984., 1986. i 1993.

Getulio Alviani je, kao britki polemičar, ostao vjeran utopijskim idealima svoje mladosti. Ti su ideali slijedili revolucionarno razdoblje konstruktivizma, u utopijskoj vjeri da će kroz nove tehnologije i medije umjetnost postati otvorena, demokratična i svima dostupna: utopiji koju je šezdesetih godina zastupao i o kojoj je gorljivo polemizirao unutar međunarodnog pokreta Novih tendencija, ali i s kasnijim generacijama. Dosljedan ideji da umjetnosti treba stvarati bolji svijet, Alviani 1998. pokreće akciju „22 iz budućnosti za budućnost Vukovara“, pozivajući umjetnike koji su s njime dijelili iskrenu vjeru u tehnološku utopiju i progres iz vremena Novih tendencija da svoje radove poklone Gradskom muzeju u Vukovaru. Donacija je predstavljena u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb 2002. godine, nakon čega je našla svoje mjesto u vukovarskoj zbirci. Interes za umjetničke prakse za koje se Alviani do kraja života gorljivo zalagao kao umjetnik, ali i kao teoretičar i kritičar, još uvijek raste, održavajući na životu nadu da su neke utopije ipak moguće.

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Adobeovog Flash Playera.