Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

Povijest Muzeja suvremene umjetnosti

Muzej je utemeljen 21. prosinca 1954. kada je odlukom tadašnjega Narodnog odbora grada Zagreba osnovana Gradska galerija suvremene umjetnosti s ciljem da slijedi, dokumentira i promovira događanja, stilove i pojave u suvremenoj umjetnosti. Galerija je odmah započela stvarati fundus i djelovati kao muzejska ustanova po suvremenim muzeološkim principima i potrebama toga vremena.

Muzej suvremene umjetnosti je današnji naziv za Galerije grada Zagreba koje su se sastojale od Galerije suvremene umjetnosti, Centra za fotografiju, film i televiziju, Zbirke Benko Horvat te Odjela knjižnice i dokumentacije, a u istom su sklopu, do osamostaljivanja, djelovali Atelijer Meštrović (danas Fundacija Meštrović), Galerija primitivne umjetnosti (Hrvatski muzej naivne umjetnosti) i Zbirka »Jozo Kljaković« (danas pod upravom Centra za likovni odgoj).

Muzej je djelovao na dvije gornjogradske adrese: na Katarininom trgu 2, u baroknoj palači grofa Kulmera u kojoj se nalazio izložbeni prostor, te u Habdelićevoj ulici 2, gdje je knjižnica, dokumentacijski arhiv i uprava.
Najveći dio zbirke Muzeja suvremene umjetnosti sastoji se od djela hrvatskih i inozemnih autora nastalih nakon 1950. godine. Muzej također čuva donacije Gradu Zagrebu kao što su heterogena umjetnička Zbirka Benko Horvat; opus arhitekta, urbanista i slikara Josipa Seissela zaokružen u Donaciji Silvane Seissel te posebnu zbirku arhitekta Vjenceslava Richtera zajedno s kućom u kojoj je živio i radio. Godine 2006. Muzeju se priključuje Arhiv Toše Dabca, dok posljednju veliku i zaokruženu akviziciju predstavlja Atelier Kožarić.

Brojna djela iz fundusa Muzeja suvremene umjetnosti pripadaju međunarodnom pokretu Nove tendencije, osnovanog 1961. u današnjem Muzeju suvremene umjetnosti, potvrđujući Zagreb kao jedno od najzanimljivijih europskih središta umjetnosti toga vremena. U pet manifestacija koje su se do 1973. održale u organizaciji Muzeja, okupili su se mnogi značajni umjetnici poput Victora Vasarelyja, Jesusa Raphaela Sota, Julia Le Parca, Otta Pienea i grupe Zero, te utjecajni kritičari i teoretičari poput Abrahama Molesa i Umberta Eca.

Galerija se vrlo rano potvrdila kao muzej suvremenog tipa, o čemu svjedoči činjenica da je već samo nakon deset godina nakon osnivanja bila pozvana da izborom djela iz svojeg fundusa sudjeluje na XXXII. venecijanskom bijenalu (1964.), u sklopu izložbe »Arte d'oggi nei musei« zajedno sa sedamnaest najznačajnijih muzeja u svijetu, a 1966. godine na »2emme Salon international des Galeries pilotes« u Lausanni bila je u društvu s petnaest najrenomiranijih galerija Europe, Amerike i Japana.

Zbog skromnih prostornih uvjeta u kojima je bio smješten, Muzej nikada nije imao stalni postav. Svoju muzejsko-galerijsku i edukativnu djelatnost obavljao je organiziranjem tematskih i monografskih izložbi hrvatskih i inozemnih autora, postavljanjem izložbi iz fundusa, te putem predavanja, radionica i igraonica. U zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti danas je oko 5000 radova moderne i suvremene umjetnosti, koji će izgradnjom i otvorenjem nove muzejske zgrade naposljetku biti dostupni širokoj javnosti.

Nakon dugogodišnjeg nastojanja da se Muzej smjesti u prikladniji prostor, 1998. godine donesena je odluka o izgradnji novog muzeja u Novom Zagrebu na križanju Avenije Većeslava Holjevca i Avenije Dubrovnik. Dana 17. studenoga 2003. postavljen je kamen temeljac nove zgrade Muzeja suvremene umjetnosti, a 11. prosinca 2009. svečano je otvorena nova zgrada MSU



Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Adobeovog Flash Playera.