Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

Zbirke

Atelijer Kožarić

Dorađivanje, prekrajanje, zaboravljanje, pozlaćivanje, ugrađivanje u nove cjeline, odbacivanje u hrpe... neke su od umjetničkih gesti koje su se u prostoru atelijera Ivana Kožarića u Medulićevoj 12 pojavljivale i smjenjivale u razdoblju od gotovo 40 godina. Prostor funkcionira kao atelijer u klasičnom smislu riječi, no neće ga biti pogrešno promatrati kao osebujnu platformu za neprestano fluktuiranje energije ili barem kao odlagalište onoga što nakon toga ostaje. U kaosu stvari kronologiju neće biti jednostavno, a možda niti potrebno, uspostaviti. Intencija odbacivanja vlastite prošlosti, svojevrsni nemar prema njoj, te priklanjanje reciklaži oblik su otpora okoštavanju u vlastitome mitu, ali i stalna potreba sakralizacije dnevnog, svakodnevnog.

Pojedinci koji su povremeno posjećivali prostor atelijera primijetili su njegovu specifičnu atmosferu koja se svakim dolaskom mijenjala, transformirala u nove konstelacije, bez nekog izvana shvatljiva smisla. U arhivi Muzeja suvremene umjetnosti čuvaju se fotografije iz 1990. godine: atelijer zabilježen u dva vremenska intervala, u zimu i proljeće iste godine. Tri godine kasnije umjetnik i kustos Antun Maračić radikalnom gestom izmiještanja doprinosi shvaćanju i percepciji toga neobičnog prostora neprestanih preobrazbi kojega sâm umjetnik naziva »laboratorijem za oživljavanje«. Godine 1993. čitav atelijer premješten je u Galeriju Zvonimir, zajedno s umjetnikom dakako, koji je, privremeno promijenivši adresu u prostoru Galerije, nastavio dalje stvarati. Godine 2002. Kožarićev atelijer još jednom, do posljednjeg artefakta seli u Kassel, na Documentu 11. Godine 2007. Gradski ured za kulturu atelijer je u cijelosti otkupio i povjerio na trajno čuvanje i pohranu Muzeju suvremene umjetnosti. Atelijer sadrži više od 6000 eksponata. Tu su skulpture, reljefi, asamblaži, objekti, instalacije, ready made, slike, grafike, crteži, skice i mnoštvo predmeta uporabne funkcije ali i onih kojima je teško odrediti jesu li umjetnički artefakti ili će to idućom gestom autora tek postati. Najstariji eksponati datiraju još od kraja 40-ih godina prošlog stoljeća, iz vremena nakon završene Likovne akademije. Najnoviji su nastajali do nedavno, čak i nakon što je atelijer otkupljen.

Atelijer u Medulićevoj 12 muzeološki se obrađuje do preseljenja Muzeja u novu zgradu gdje će njegov sadržaj u cijelosti biti predstavljen u jednom izdvojenom segmentu, na mjestu između stalnog i privremenog postava. Na taj način, između stalnog i privremenog postava, trebao bi funkcionirati i sam atelijer u kojem će se povremenim mijenama u postavu, na koje će za života utjecati sam umjetnik, kao i aktualiziranjem pojedinih segmenata njegovog rada, nastojati očuvati ne samo predmeti u materijalnom smislu, nego i atmosfera kontinuiranog protoka energije, kao najbolja osobina tipičnog fluksusovca čije je stvaralaštvo tako snažno obilježilo hrvatsku suvremenu umjetnost.

Voditeljica: Iva Radmila Janković, kustosica


Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Adobeovog Flash Playera.