U specifičnom kulturno-povijesnom trenutku stupanja Hrvatske u Europsku Uniju umjetnica je bila pozvana da izvede performanse u Beogradu i Parizu. Odabirom skupina stereotipnih nacionalnih suvenira koje potom uništava čekićem, ona otvara niz mogućih interpretacija određenih povijesnim nasljeđem i trenutnom političkom situacijom. Kroz ideju dekonstrukcije i čin uništavanja, stvara se simbolička podloga za nove konstrukcije.