Grad je živi organizam u kojeg vrijeme upisuje svoje tragove, a Zagrebački velesajam jedno je od takvih mjesta koje čuva tragove mijena i procesa kojima je svjedočio od 1956. do danas. Lokacija na kojoj su se održavali međunarodni gospodarski sajmovi danas je još u potrazi za novim identitetom u promijenjenim geopolitičkim i gospodarskim odnosima 21. stoljeća. Fotografije današnjeg stanja kompleksa prikazuju paviljone koji nisu u funkciji i očiti paradoks koji potkopava vjeru u ideju napretka temeljenu na (i)racionalnom gospodarskom rastu kojem su sajamske izložbe bile utjelovljenje. U lokalnoj sredini velesajam je metafora vremena koje traži novi model smislenog postojanja.