Izložba Meaning Distances Rose Barba otvara ovogodišnji Festival 25 FPS u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu predstavljajući izbor skulpturnih filmskih instalacija. Barbina konceptualna istraživanja ispituju povijesnu građu, osobne priče te osjetilno iskustvo filma i zvuka često snimanjem prirodnih krajolika i promjena u okolišu uzrokovanih ljudskim djelovanjem. U Barbinim filmovima krajolik zauzima ključnu ulogu u promjenjivim društveno-političkim, kulturnim i urbanističkim uvjetima, a korištenjem performativnog izlaganja kao strateškog narativnog alata, njezini radovi propituju nestabilnost znanja, mitova i znanstvenih eksperimenata. 

Vizualna umjetnica Rosa Barba u opusu radova koji obuhvaća skulpturu, instalaciju i film istražuje pitanja trajnosti i prolaznosti te stvarnosti i fikcije. Koristeći se performansom kao okvirom i metodom, Barba propituje nepredvidivost filmskog medija, nestabilnost znanja i složenost astronomskih fenomena. U svojim radovima istražuje kako vremenski i jezični konstrukti oblikuju prostor, dovodeći u pitanje tradicionalna shvaćanja naracije i jezika. Prirodni krajolici i ljudsko djelovanje predstavljaju provodne teme Barbinih filmova, djelujući istovremeno kao posrednici u mapiranju političkih i kulturnih promjena u društvu. Korištenjem osnovnih elemenata filmskog medija – projektora, platna i filmske vrpce – Barba istražuje teorijske i apstraktne uvjete prostora i vremena stvarajući djela koja analiziraju suodnos svjetlosti i zvuka. Njezini radovi uvršteni su u brojne međunarodne zbirke, a neke od recentnih samostalnih izložbi održali su MoMA, New York (2025.), Centre Pompidou, Pariz (2023.), Tate Modern, London (2023.), Neue Nationalgalerie, Berlin (2021. – 2022.), Hangar Bicocca, Milano (2017.), Museo Reina Sofía, Madrid (2017.), Secession, Beč (2017.), Schirn Kunsthalle (2016.) te bijenali poput 53. i 56. Venecijanskog bijenala i Performa (2013.). 

___________________________________________________________________________________________________________________________

Rosa Barba: Meaning Distances

Iako odnos između muzeja i kina nije sasvim očit, možemo započeti s opažanjem da su kao institucije vizualnog znanja povezane fenomenom kulturnog kretanja koji utječe na naš doživljaj površine svijeta.

Giuliana Bruno, Surface

U vremenu disperzirane pozornosti, potaknute dominacijom ekrana i vizualnih podražaja, rasprava o ulozi filmskog dispozitiva može se tumačiti kao anakron pokušaj interpretiranja polusvjesne stvarnosti u koju smo odavno zakoračili ili pak kao zazivanje vremena u kojem je kinematograf imao višeznačnu ulogu. Pritom, sveobuhvatna digitalizacija već desetljećima doprinosi ne samo stvaranju novih mehanizama cirkuliranja pokretnih i nepokretnih slika, već i načina kako ih doživljavamo. Umnožavanjem različitih mogućnosti proizvodnje slika te izlaganjem gledatelja euforiji vizualnog[1], praznine i odmaci nužni za konstruiranje značenja i slobodnih interpretacija suzili su se do krajnjih granica uvjetujući afektivna i kognitivna iskustva gledatelja.

Od samih početaka svoje umjetničke karijere na sjecištu filma i vizualnih umjetnosti, Rosa Barba opredjeljuje se za dekonstruiranje uvriježenih modaliteta izlaganja kako bi istražila granice vidljivog te prostorno-vremenske okvire potencijalnih narativa.

Baveći se imanentnim aspektima medija — materijalnošću filma, kao i proučavanjem načela funkcioniranja filmskog projektora, nastanka slike i zvuka ili pak uloge teksta — Barba filmu pristupa kao skupu elemenata koje zatim fragmentira, izolira i povezuje u nove orkestrirane cjeline. Igra s fragmentima, gotovo u doslovnom smislu riječi, narušava ustaljenju hijerarhiju odnosa unutar filmske gramatike, dok istovremeno omogućuje proširen doživljaj filma, odnosno njegovo poimanje kao skulpturne i prostorne instalacije.

Manipulirajući hibridnim naracijama, koje se nerijetko protežu između fakcije i fikcije, te artikulirajući sam postav kao niz etapa koje valja slobodno doživjeti i odgonetnuti, Rosa Barba posljednjih tridesetak godina umjetničkog djelovanja posvetila je istraživanju filmskih elemenata krojeći poetike značenja vidljivog koje djeluju poput protuteže uranjajućem iskustvu svojstvenom konvencionalnom filmu. Interes za načine na koje film oblikuje prostor i vrijeme rezultira uspostavljanjem novih relacija između umjetničkog djela i promatrača, koji osim što postaje svjesniji specifičnih karakteristika medija, ulazi u dijalog s nestabilnim aspektima stvarnosti koje Barbini radovi redovito problematiziraju.

Izložba Meaning Distances predstavlja rad talijanske umjetnice Rose Barbe prvi put u Hrvatskoj, a obuhvaća izbor filmskih instalacija koje povezuje skulpturalni pristup mediju, stvaranje pokretnih kompozicija boja i zvuka te naposljetku sklonost dokumentarno-fikcionalnim narativima, koji razotkrivaju ugroženost prirode te podudarnosti između umjetničkih istraživanja i znanstvenih proučavanja.

Kinetička skulptura Enterprise of Notations (2013.), iz serije radova nastalih pod utjecajem strukturalnog filma, uspostavlja prostor za spekulaciju o prirodi dokumenta i načinu na koji percipiramo protok vremena. Odsutnost slike tijekom kontinuirane projekcije prozirne 16 mm vrpce ostavlja dojam zaustavljenog vremena izazivajući osjećaj začudnosti i otvarajući prostor dijalogu asocijacija ili poetičnoj igri značenja. Sklonost spekulaciji prema Barbinim istraživanjima moguće je detektirati i u znanosti, točnije astronomiji, koja poput filma podrazumijeva bavljenje aspektima svjetla, vremena i udaljenosti. Video instalacijom The Color Out of Space (2015.) autorica na trenutak ostavlja po strani materijalnost filmske vrpce kako bi film sastavljen od astronomskih snimaka nebeskih tijela projicirala kroz niz obojenih staklenih panela. Zvučnu kulisu tvori kolaž isprepletenih naracija, koje iako se doimaju nerazlučivo te nadilaze dosege uobičajene percepcije, uspostavljaju relacije između udaljenih značenja. Rad Color Studies (2013.) ubraja se u opus radova u kojima Barba istražuje granice vidljivog s posebnim fokusom na različita svojstva boja. Dok dva suprotstavljena 16 mm projektora projiciraju snopove svjetla na malo filmsko platno, preklapanjem polja boja te beskonačnim ponavljanjem varijacija nastaju suptilne apstrakcije koje ostavljaju prostor  novim spoznajama.  Aggregate States of Matters (2019.), 35 mm film snimljen u peruanskim Andama, već samim naslovom upućuje na fizička stanja krajolika, ali i na posljedice topljenja ledenjaka po kolektivno iskustvo života seoskih zajednica naroda Kečua koje su među najugroženijima klimatskom nesigurnošću. Paralela između celuloidne vrpce i impresivnog krajolika, trajno upisanog na nju, a koji nevjerojatnom brzinom nestaje, eksplicitno je naglašena filmskom instalacijom koja, u pokušaju da produži životni vijek prirode, s filmom dijeli njegovu krhkost i neizvjesnost opstanka.

Radovi predstavljeni na izložbi Meaning Distances prožeti su neizbježnim osjećajem ograničenosti ljudske perspektive pred nezaustavljivim kretanjem svijeta. Odbacujući jednoznačne i dominantne narative, Rosa Barba otvara prostor u kojem praznine, intervali i diskontinuiteti kolektivno sudjeluju u uspostavljanju odnosa između udaljenih slojeva značenja.

Nika Petković

Organizatori: Muzej suvremene umjetnosti i 25 FPS, udruga za audio-vizualna istraživanja

Program ovogodišnjeg Festival 25 FPS potražite na: www.25fps.hr/