ARIJADNA, sedma predstava iz sedmologije Kuće ekstremnog muzičkog kazališta umjetničkog tandema Damira Bartola Indoša i Tanje Vrvilo prema motivima dramoletsko-kliničkih rukopisa iz gotovo privatnog opusa prešućivane spisateljice Dunje Robić za lutkarsko kazalište u sobi, rekreira bolero noći Minosove kćeri Arijadne, pisane za jednu lutku, jednog lutka, jedan kip i nevidljivi zbor. Lutkarsko kazalište za odrasle postaje ekstremno zvučni i ekstatično pjevni metalurški labirint oklopljenog gudačkog kvarteta i kvarteta razapetih gitara, jednog opružnog tkalačkog stola i dueta oklopljenih harmonija, njihovih izmještenih i živih glasova i zvukova. Glazbeno-plesno-izložbeno-izvedbenu instalaciju za Dunju Robić, Alku Ruben, Miru Dupelj, Arijadnu, Fedru, Tezeja i Dioniza animiraju Ana Kreitmeyer, Sven Jakir, Damir Bartol Indoš, Tanja Vrvilo, Dina Puhovski, Anamarija Žugić Borić, Franjo Glušac, Damir Prica Kafka, Bruno Vorberger.
Ovo ne posvećujem nikome, ističe Dunja Robić otvarajući Arijadnu na pustom mjestu, u tami sna koji je prekrio zemlju. Njezina književna simptomatologija posvećena je strahu sna, a naša Arijadna zrcali strah ljubavi. Mitska nit Dunje Robić proširuje tragove njezine verbalne glazbe Arijadnom Ivana Gundulića, čiji je izvornik djelo Arianna od Rinuccinija koji je prvotnu tragediju pretvorio u tragikomediju (Gundulićeva Arijadna može se označiti istom žanrovskom odrednicom). Glazbena partitura ekstremnog muzičkog kazališta sadrži distorzične zvučne aluzije na Monteverdijev lamento O Teseo, Teseo mio i višeglasja Badiouove Pohvale ljubavi i pronađene u sobi krojne stihove tekstilne radnice i šivaći prozni prolog Dubravke Ugrešić. Mitska ekstaza Dunje Robić iz ranih 1950-ih ponire u Bolero noći Alke Ruben iz 1963. i obuzima Kreativnost u biblio- i muzikoterapiji (iz prakse) Mire Dupelj, Jankomir, 19. travnja 1989. autoput do hotela – autobus do Remize. Ide se od simptoma / problema prema sličnom problemu obrađenom u lijepoj književnosti, u noveli, romanu ili drami, pa ako je takav kontekst i u pjesmi., bilježi u autobusu Mira Dupelj.
Glasovno inzistiramo na logici veznika i koji prethodi i koji nije svodiv na ono Je (jest) predikata. Oprugama naseljeni žičani i klavijaturni instrumenti elektronički su povezani i proizvode intonacijske harmonije i produžene note i glasna pojačanja i izbjegavaju melodiju i ritam i moduliraju povratne informacije i gudačke efekte buke i bespovratno su zavareni i ugrađeni u teške romboidne metalne ili kvadratične šahtofonske kutije na kvadrofoničnom putovanju. U središtu ovog teškog distorziranog metalurškog madrigala usred otoka i usred ljubavi napuštena mitska Arijadna postaje heroina koja govori da radije nego li ne – da onome što je izvan naših danim određenja ili identiteta, ne tugovanja, već daha i plastičnosti života, plesa i lakoće – lakoće Zemlje. Njezina ljubav zapravo nije mogućnost, već više prelaženje nečega što je Arijadni moglo izgledati nemoguće, ljubav kao protuiskušenje ili glazba kao metalna strojna buka.
Rad spisateljice Dunje Robić (književni pseudonim kliničke psihologinje i pedagoginje Mire Dupelj) unosi nove kritičke zone promjenjivih identiteta-heteronima, za potencijalni rizomatski atlas njezine pjesničke kritike i klinike, zahvaljujući radu s ostavštinom zapisa i slika, kućim arhivom, koji uređuje i kurira njezina unuka Iva Gruden Zdunić. Dunja Robić (tada Mira Košutić) bila je članica vizionarske izvaninstitucionalne Družine mladih 1940-ih, koju su vodili Vlado Habunek i Radovan Ivšić, a u kojoj su bili Ivo Malec, Kosta Spaić i mnogi drugi. Mira Košutić glumila je i prevodila u Družini mladih, Dunja Robić prevodila je Baudelairea, Rilkea, autorica je proznih i poetskih djela te libreta, Alka Ruben je pisala popularne šlagere Moja mala djevojčica (Tata kupi mi auto), Ljubav ili šala, Sretna luka, Bolero noći, a Mira Dupelj je bila klinička pedagoginja u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče u Zagrebu.
BOLERO NOĆI ŠTEFICE CVEK
(Alka Ruben / Dubravka Ugrešić)
Tko si ti
reci jesi li noć
Kuckam dalje
štepam
Tko si ti
reci jesi li ljubav
Šivam priču
koja treba biti ženska
Da l’ vodi tvoj put
tajanstven i tako dug
Šivam proznu haljinu
u duljinu i širinu
kroz noć, kroz noć
u dan
poprijeko i uzduž,
Daj, reci tko si
daj, reci mi tko si ti
ja sam pisac puž što traži
Daj, reci tko si
daj, reci mi tko si ti
ja sam tkalja
što traži kralja
Daj, reci tko si
daj, reci mi tko si ti
ja sam autor što štepa
bez glave i repa
Daj, reci tko si
daj, reci mi tko si ti
ja sam ptica čipkarica,
Daj, reci tko si
daj, reci mi tko si ti
ah nevješt mi je prvi rez,
tu će biti prvi rez,
zašto je noć tvoj plašt
pod kim se skrivaš i šutiš
k’o što mi šuti noć
Rez-Rez! Rez-etak!
Počni već početak!
Tko si ti
reci jesi li noć
Tko si ti
reci jesi li ljubav.
MSU Zagreb, 3. kat izložbenog prostora
Premijera: 13. prosinca 2025. u 17 sati
Repriza: 14. prosinca 2025. u 17 sati
Ulaz na predstavu je besplatan.
Izložbena instalacija na 3. katu izložbenog prostora: do 21. prosinca 2025.
Izložbenu instalaciju posjetitelji će moći razgledati od 16. do 21. prosinca između 12 i 15 sati uz prisustvo autora.
AUTORI: Damir Bartol Indoš & Tanja Vrvilo – Kuća ekstremnog muzičkog kazališta / KEMK
IZVODE: Ana Kreitmeyer, DB Indoš, Tanja Vrvilo, Sven Jakir
Oklopljeni gudački i šahtofonski instrumentarij, partiture: DB Indoš
ARKESTAR
Harmonij, melodika, harmonika, glas: Dina Puhovski
Harmonij, melatron, sint, glas: Anamarija Žugić Borić
Sax, violina, električni i preparirani klavir: Damir Prica Kafka
Perkusije: Bruno Vorberger
Električna gitara: Franjo Glušac
Ekstremno muzičko kazališna obrada šlagera Bolero noći (kompozitora Milutina Vandekara, stihova Alke Ruben, izvođačice Nade Knežević)
Kolaž Arijadna: Milan Mance
Grafičko oblikovanje: Ruta
Sitotisak: Smak Press
Zvuk: Jasmin Dasović
Svjetlo: Andrija Santro
Kućni arhiv Dunje Robić: Iva Gruden Zdunić
Majstorski radovi:
Klavirska harfa, tkalački stol, oklopljene akustične gitare, harmoniji i kontrabas: Maxime Weinmann
Oklopljena violončela i surogat violončela: Miljenko Sekulić Sarma
Podrška: Zaklada Kultura nova, Ministarstvo kulture i medija RH, Grad Zagreb – Gradski ured za kulturu i civilno društvo
