U izvedbi sedam plesnih umjetnica, ovaj koreografski rad istražuje praksu prostornog pomaka: načina na koji se prostor usložnjava i transformira kroz upisivanje, trajanje i otklon tijela. Rad se nastavlja na dugogodišnje autorsko istraživanje koreografkinje i plesne teoretičarke Marjane Krajač, usmjereno na koreografiju kao kompleksan dijalog diskursa, prostora i materijalnosti.
Ovo je drugi rad iz serije koja se bavi strukturom površine, dok je prvi rad naziva Rekonstrukcije: koreografske intervencije na strukturi površine — trajanje, erozija, akumulacija, nestajanje, koji je nastao u suradnji s Hrvatskim prirodoslovnim muzejom u Zagrebu, nagrađen Godišnjom nagradom za najbolje koreografsko ostvarenje u 2025. godini.
Pojam plesa kao točke intenziteta, kako to predlaže plesni teoretičar Randy Martin, otvara prostor za razumijevanje plesa kao složene analitičke prakse. Unutar tog okvira prostorni se pomak razvija kao oblik eksperimentalne okolišnosti: kao praksa protoka atmosfere i vremena kroz približavanje njihove neposredne materijalnosti, trajanja i višeznačnosti. Bilješke vremenu ovdje mapiraju ritmove disanja, zadržavanja, ponavljanja i nestajanja pokreta, kao fragmentarni tragovi prolaznosti upisani u tijela, površine, prostore, oblike i međustrukture izvedbe.
Smješten u nekoliko različitih prostora Muzeja suvremene umjetnosti, rad rastvara pojam okolišnosti, otvarajući ples prema društvenosti, kolektivnosti i transformaciji vlastitih izvedbenih uvjeta. Krajolik je ovdje složena materijalna i političko-teorijska struktura sastavljena od infrastrukturnih odnosa, povijesnih slojeva, epistemologija vidljivosti, ekonomija kretanja i proces organizacije tijela u prostoru. Krajolik proizvodi uvjete percepcije i prisutnosti te oblikuje načine na koje tijela ulaze u odnose sa svojom okolinom: to je nestabilno i višeslojno polje.
Plesna praksa unutar rada susreće se s krajolikom kroz postupke ponavljanja, premještanja, zadržavanja, kolektivnog ritma i prostorne disperzije. Izvedba otvara krajolik kao procesualnu strukturu u stalnoj transformaciji, dok tijela postaju mediji kroz koje se očituju napetosti između površine i dubine, trajanja i nestajanja te individualnog i kolektivnog iskustva prostora. Slojevitim umnažanjem takvog pomaka, rad aktivira i prožima krajolik prostornom praksom plesa, proizvodeći privremene odnose između tijela, površine, vremena i prisutnosti.
Izvedbe:
Utorak, 9. lipnja, s početkom u 17 sati
Srijeda i četvrtak, 10. i 11. lipnja, s početkom u 16 sati
Petak, 12. lipnja, s početkom u 17 sati
Subota, 13. lipnja, s početkom u 14 sati
Svaki dan u drugom prostoru Muzeja suvremene umjetnosti:
Prostor 1: vanjska prednja ploha u prizemlju muzeja: uspostaviti nešto u daljini, mapirati pogled
Prostor 2: vanjska stražnja ploha na drugom katu muzeja: razlomi arhitekture, solarna sinkopa
Prostor 3: unutarnje stepenište drugog i trećeg kata: skicirati korak, pomaknuti neonski nanos
Trajanje: 100 minuta bez pauze. Ulaz na sve izvedbe je slobodan.
Kustosica: Jasmina Fučkan
Autorica, koncept i koreografija: Marjana Krajač
Izvedba: Jana Božić, Ana Kljujev, Valentina Miloš, Dora Pocedić, Dora Sarikaya, Eleonora Vrdoljak i Laura Vojnović
Fotografije: Inia Herenčić
Vizualna studija i video dokumentacija projekta: Lucija Marčec
Grafičko oblikovanje: Ena Jurov
Produkcija: Sodaberg koreografski laboratorij
Projekt je ostvaren u suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti u Zagrebu i realiziran u suradnji sa Zagrebačkim plesnim centrom. Projekt je razvijen u rezidenciji Zagrebačkog plesnog centra. Projekt je realiziran sredstvima Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Marjana Krajač je plesna umjetnica i koreografkinja te teoretičarka plesa i koreografije. Njezin rad istražuje politički potencijal prostora i urbanog okoliša u kontekstu feminističkih plesnih praksi s fokusom na diskurs, temporalnost i eksperiment. Dobitnica je nekoliko strukovnih nagrada, Nagrade hrvatskog glumišta za izuzetno koreografsko ostvarenje, a nedavno i Godišnje nagrade za najbolje koreografsko ostvarenje u 2025. godini za rad pod nazivom Rekonstrukcije: koreografske intervencije na strukturi površine—trajanje, erozija, akumulacija, nestajanje koji je realiziran u suradnji s Hrvatskim prirodoslovnim muzejom u Zagrebu. Tekstove o plesu objavljuje u stručnim časopisima o izvedbenim i plesnim umjetnostima, a 2018. godine objavljuje knjigu sabranih eseja Choreographic Journal: seeing / vidjeti. Plesnu edukaciju apsolvirala je na Školi suvremenog plesa Ane Maletić u Zagrebu, diplomirala je na Akademiji izvedbenih umjetnosti u Berlinu, a 2024. godine je doktorirala u području Plesnih studija na američkom sveučilištu The Ohio State University s disertacijom pod naslovom Plesni studio kao proces i struktura: prostor, filmska materijalnost, koreografija i revolucija—Zagreb, 1949.-2010., koja istražuje sjecišta eksperimentalne koreografije, teorije plesa i filma te prostorne i urbane povijesti grada. Recentna izlaganja svog istraživanja je održala na sveučilištu Princeton, sveučilištu Yale, Knowlton School of Architecture pri Ohio State University, City University of New York, The New School, Kingston University London, sveučilištu Ruhr-Bochum, Washington University St. Louis, u sklopu instituta Emilio Ambasz pri njujorškom muzeju MoMA i drugdje.
