U povodu dvadesete obljetnice smrti Željka Jermana (Zagreb, 1949. – Korčula, 2006.), Muzej suvremene umjetnosti u suradnji sa Sivom zonom, prostorom suvremene i medijske umjetnosti u Korčuli, predstavlja izložbu koja je dio šireg programa koji se odvija u Korčuli i Zagrebu. Time se uspostavlja simboličan dijalog između grada u kojem se umjetnik rodio i grada koji je nazivao svojim „radnim gradom“, a u kojem je prerano preminuo.

Izložba u MSU-u ujedno je podsjetnik na ranu povezanost umjetnika s institucijom koja je na samim počecima njegova djelovanja prepoznala važnost njegova rada. Odabir djela iz fundusa MSU-a obuhvaća razdoblje od najranijih Subjektivnih fotografija, ciklusa prvotno predstavljenog 1975. godine u tadašnjoj Galeriji suvremene umjetnosti u programu Centra za fotografiju, film i televiziju (CEFFT), do ostvarenja iz devedesetih godina, među kojima su i radovi nastali u Korčuli.

Iako je Jerman jedan od najradikalnijih istraživača fotografskog medija u hrvatskoj umjetnosti, njegovo djelovanje nikada nije ostalo zatvoreno unutar pitanja medija samoga. U vrijeme kada su umjetnici analitičke struje konceptualne umjetnosti istraživali uvjete nastanka slike i razlagali medij na njegove osnovne sastavnice, dovodeći u pitanje tradicionalno shvaćanje umjetničkog djela kao izraza unutarnje nužnosti, Jerman postupa suprotno. Odbacujući fotokameru i svodeći fotografiju na njezine elementarne sastavnice – svjetlo, trag, kemijski proces i materijalnost fotografskog papira – pretvara ih u sredstvo ekspresivnog i radikalnog isprepletanja umjetnosti i života.

Dvadeset godina nakon umjetnikove smrti, dijalogom između Zagreba i Korčule odaje se počast umjetniku koji je tragove vlastitoga postojanja pretvorio u jedno od najupečatljivijih poglavlja hrvatske suvremene umjetnosti.

Željko Jerman (Zagreb, 10. ožujka 1949. – Korčula, 17. srpnja 2006.) bio je hrvatski suvremeni umjetnik i esejist, jedan od ključnih protagonista konceptualne umjetnosti u Hrvatskoj 1970-ih godina. Nakon prekida formalnog školovanja 1967. posvećuje se fotografiji, završava fotografski tečaj i polaže ispite za vođenje samostalne radnje. Godine 1970. u Zagrebu otvara fotografski atelijer Blow Up, a od 1972. do 1974. dopisno studira fotografiju (FPS – Famous Photography School). Od početka 1970-ih radikalno preispituje medij fotografije, usmjeravajući se na njezina tehnička i kemijska svojstva. Godine 1974. započinje ciklus elementarne fotograafije, reduciran na izravnu primjenu fotokemikalija na papiru bez uporabe fotoaparata Od 1975. djeluje u okviru Grupe šestorice autora, s kojom izvodi akcije i izložbe u javnom prostoru. U radu Moja godina (1977) sažima vlastite umjetničke i životne pozicije toga vremena. Krajem 1970-ih i tijekom 1980-ih razvija multimedijske postupke, uključuje tekst u radove te intenzivno radi na ciklusima fotoslika, koje ostaju konstanta njegova opusa do kraja života. Bio je aktivan i kao pisac i kritičar: objavljivao je u Poletu, Studentskom listu, Danasu, Studiju, Oku, Jutarnjem listu i Zarezu. Godine 2006. objavljena mu je knjiga Zagubljeni portreti, a kolumnu Egotrip pisao je do posljednjih dana života. Nakon gubitka sluha 1991. i kraće stanke, nastavlja rad ciklusom Spaljeni svjetloris (1992). Od 1989. intenzivno boravi i radi na Korčuli. Retrospektivnu izložbu priredio je 1996. u Modernoj galeriji u Zagrebu. Izlagao je na pedesetak samostalnih i više od 200 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.

Kustosi projekta Death in Korkyra: Darko Fritz (Siva zona) i Radmila Iva Janković (MSU)

Izložba je realizirana zahvaljujući potpori Ministarstva kulture i medija RH i Grada Zagreba.