Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu ponovo dobio europska sredstva; u sljedeće dvije godine besplatne kulturno-umjetničke radionice za djecu i mlade, starije osobe te slijepe i slabovidne osobe, a planira se i prilgodba nove dionice stalnog postava za osobe oštećena vida 

Krajem ožujka Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu je s Ministarstvom kulture i medija te Hrvatskim zavodom za zapošljavanje potpisao ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za inkluzivni kulturno-umjetnički edukativni projekt “MSU na dodir”.

Projekt je financiran sredstvima Europskog socijalnog fonda plus, iz Javnog poziva “Inkluzivne usluge ustanova u kulturi” u iznosu od 154.788,51 EUR, od čega je 85% financirano sredstvima EU, a 15% sredstvima Državnog proračuna.

Cilj projekta “MSU na dodir” je priprema i realizacija 12 inkluzivnih kulturno-umjetničkih radionica za 124 pripadnika ranjivih skupina (djeca, mladi, starije osobe i osobe oštećenog vida) u MSU tijekom 2 godine te edukacija 7 muzejskih stručnjaka za rad s ranjivim skupinama. U svrhu održavanja radionica, planira se prilagodba nove dionice stalnog postava, koja se uskoro otvara za javnost, izradom taktilnih replika umjetničkih djela.

Kako smo odabrali ciljne skupine projekta – kontekst:

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije u svijetu živi 39 milijuna slijepih osoba te u ovom smislu prevalencija sljepoće iznosi oko 5 na 1.000 stanovnika. U Hrvatskoj se prati broj osoba oštećena vida, ali samo onih kod kojih postoji invaliditet temeljem tog oštećenja.

Na taj način su u Hrvatskoj registrirane 22.000 osobe, čiji je uzrok invaliditeta sljepoća i znatna slabovidnost, te tako prevalencija oštećenja vida, kao uzroka invaliditeta, iznosi oko 6 na 1.000 stanovnika. Svakodnevni problemi slijepih gotovo su nezamislivi onima koji vide. Zbog rupa na cesti, svakakvih zapreka, prepunih tržnica i neprilagođenih prilaza državnim institucijama, oni trebaju stalnu pratnju osoba koje vide. Bijeli štap je produžena ruka slijepe osobe, sve ostalo što je izvan dosega toga štapa velika je nepoznanica, ali i opasnost za osobu koja ne vidi. Sljepoća je teška invalidnost te je stoga neophodno konstantno pratiti specifične potrebe i probleme slijepih.

Ovoj populaciji moderna tehnologija uvelike olakšava život, ali i nadalje postoje specifične potrebe koje se mogu rješavati samo permanentnim radom i pomaganjem svakom pojedincu koji je pogođen ovom vrstom invaliditeta. Na lokalnoj razini, zagrebački potres je značajno otežao život slijepim osobama, s obzirom da su se pojavile nove barijere njihovom kretanju gradom.

Istovremeno, djeca i mladi sve više vremena provode na društvenim mrežama i polako gube socijalne vještine, empatiju i potrebu za društvenim angažmanom, Muzej može biti odgovor za promjenu. U posljednjih nekoliko godina kod naših smo posjetitelja prepoznali potrebu da imaju forumsko mjesto gdje će biti slobodni iznijeti svoja razmišljanja, podijeliti ih s drugima, raspraviti ih, možda i nadići ili promijeniti po potrebi - ali kao posjetitelj koji ne živi u individualiziranom vakumu već kao aktivni član muzejske zajednice i društva općenito, koje svojim djelovanjem doprinosi zajednici, ima svrhu i smisao.

Stoga upravo zato primijenjujemo dramsko-medijacijske metode već dugi niz godina pri muzeju - kako ne samo da bi se pokrenuo razgovor o umjetnosti već kako bi to bio temelj za istraživanje vlastitih misli, pobuda, pozicije u društvu - a temeljem poslanja muzejskog postava "Zbirka kao glagol" čije je geslo - We Build the Museum, the Museum Builds Us (Mi gradimo muzej, muzej gradi nas). Smatramo da muzej nije otok i samo čuvar baštine već da svoju građu, resurse usmjerava na koristi društva u kojem djeluje - kao akter, kreator novih zajednica, a ne samo elitna institucija umjetnosti.

Kao svoju publiku prepoznajemo djecu i mlade koje želimo privući umjetnosti i stvoriti od njih buduću aktivnu publiku te doprinijeti obrazovnim kurikulumima, kojima je muzejski postav prirodna nadopuna i pomoći da postanu aktivni članovi društva. S druge strane prepoznajemo potrebu osoba s invaliditetom-posebno slijepih i slabodivnih osoba da bez obzira na nemogućnost da vizualno dožive umjetnička djela, mogu sudjelovati u kulturnom životu i uživati u umjetnosti. Vjerujemo da možemo doprinijeti na način da ove skupine povežemo kroz inkluzivne kuturno-umjetničke aktivnosti, rezultat kojih će biti stvarna društvena uključenost kroz kulturu i umjetnost.

Taktilne prilagodbe omogućuju slijepim i slabovidnim osobama da dožive umjetnost kroz dodir i zvuk, čime se uklanja barijera između njih i kulturne baštine, omogućujući ravnopravan pristup - ali isto tako se i uklanja ideja o “nediranju” u muzejima, čime sadržaj postaje zanimljiviji i djeci i mladima. Programi tako omogućuju dijalog, kreativnu samoizražajnost i izgradnju zajedništva među sudionicima, čime muzeji postaju prostor za aktivno sudjelovanje, a ne samo za pasivno gledanje umjetnosti.