Izložba posvećena Genre Film Festivalu (GEFF) zatvorit će se u nedjelju, 15. 2. 2026., s dva performansa u Muzeju suvremene umjetnosti. U 18 sati, u dvorani Gorgona, u suradnji s Klubvizijom, Hrvatski filmski savez projicira film „Automatofonicum et panopticum a.k.a. Automatofoni (lijevi i desni)“ autora Tomislava Kobije, jednog od pokretača Genre Film Festivala. U GEFF-ovskom valu inovacija, Kobia je 1963. iskoračio iz dotadašnjeg „autopsihografskog“ i egzistencijalističkog okvira svojih amaterskih filmova iz kasnih 1950-ih realiziranih u produkciji Kinokluba Zagreb, snimio 16 mm film za dva projektora i na drugom GEFF-u 1965. godine izveo prvu višeekransku projekciju zabilježenu u nas. Dvije role Automatofona (lijeva i desna) vrte se istodobno s dva 16 mm projektora, a sastavljene su od kolažne građe koju čine snimljeni detalji glazbenih automata, fragmenti arhivskih filmova, blankovi te negativ i pozitiv materijali povezani „horizontalnom montažom“.
Istu večer, u 18.30, Tanja Vrvilo i Damir Bartol Indoš izvest će ekstremni muzički performans “P2 ⎼ neprigušeni titraji“ uz dvovisinske ruče izložene u Black Boxu u okviru izložbe. Nadahnuti prepiskom između Mihovila Pansinija i njegovih programskih „saveznika“, kao i interdisciplinarnim priredbama GEFF-a, Vrvilo i Indoš svoj rad opisuju ovako:
„Četverovisinski shizo-razboj je efemerni instrument za ekstrasenzoričku percepciju dokumenata GEFF-a iz doba kad se kod riba počeo razvijati organ sluha u funkciji vestibularnog aparata. U opružnom su tijelu čovjeka-instrumenta dva Pansinijeva pisma o 5. GEFF-u, prvo Nuši Dragan i Sreču Draganu, drugo Dušanu Stojanoviću, bilten interdisciplinarnih priredbi GEFF-a, dvije crno-bijele fotografije na dvovisinskom razboju s interpretkinjama Ernom Havelkom i Ingom Poje, jedna crno-bijela fotografija interpreta karatea Berislava Jandrića te njihova publika. Tijela i glasovi dvoje interpreta ulaze u međuprostore mehaničkih tijela čeličnih opruga, drvenih prečki, metalnih nogu, živih i akuzmatskih glasova, stapaju se s podlakticama, nadlakticama, bedrima, listovima, šakama i prstima u neprigušenom traganju za titrajima razbojne fonije. Niti ne želimo da demistificiramo mistiku, možda samo to da kažemo i pokažemo kako čovjek nije tako prazan i tako jasan kako ga se često racionalno ogoljuje. Možda tim romantičarskim vraćanjem ponovo čovjeku odgovaramo i trenutku vremena u kojem se nalazimo. (Pansini)“
Ulaz na performanse je besplatan.
