Sudjeluju: Muzejska savjetnica Arheološkog muzeja Zagreb Jacqueline Balen, istraživačke novinarke Jutarnjeg lista Slavica Lukić i Kristina Turčin, zamjenik glavne urednice Novosti, povjesničar i publicist Tihomir Ponoš

Moderira:  kustosica MSU-a Leila Topić

Izravan povod razgovoru Etika postava bila je nedoumica kustoskog tima izložbe „Njegova podržavajuća ruka-kuriranje kustosa: Davor Matičević“ (Leila Topić, Željko Luketić, Leri Ahel) kako predstaviti dokumentarni sadržaj kojeg smo željeli istodobno i pokazati i sakriti. Naime, riječ je o novinskim napisima iz različitih domaćih tjednika 90-ih godina koji su, na katkad prilično zazoran i neumjestan način, predstavljali privatni život, tijek bolesti i smrt Davora Matičevića.

Kriza izazvana AIDS-om je u razvijenim demokracijama, od druge polovice 80-tih, poslužila kao svojevrsni katalizator za nova savezništva, isticanja seksualnih sloboda i jednakosti, borbi protiv netolerancije i nasilja ili širenju društvenog horizonta, s pojmom queer koji je sugerirao stanje izvan podjele seksualnih razlika. Međutim, naša se lokalna sredina, a što je bjelodano na izloženoj dokumentaciji koja prati medijske reakcije o Matičevićevoj bolesti i smrti, urušila u nesnošljivost i kriminaliziranje AIDS-a medijskim harangama,  dodatno marginalizirajući prava seksualnih manjina.

Svjesni činjenice da s odlukom da se ne pokaže spomenuta dokumentacija -  iskrivili bi ili pogrešno predstavili duh vremena „olovnih devedesetih“, kojima je bilo svojstveno medijski razapinjati čovjeka zbog, primjerice, ozloglašene bolesti. S druge strane, pokazati tu dokumentaciju na tradicionalan muzeološki način, primjerice - u vitrinama, značilo bi je istodobno podcrtati i učiniti je vizualno legitimnim djelom izložbene građe koja se natječe za posjetiteljevu pažnju.

 Kompromisno rješenje koje smo donijeli stavlja odgovornost i čin odluke o čitanju sporne dokumentacije na samog posjetitelja odnosno na količinu angažmana kojeg želi ili može investirati u pomno promatranje izložbenog postava.

Slijedom spomenute nedoumice, ideja o predstavljanju etički složenih i katkad neprimjerenih sadržaja za dio publike a čijom (ne)prezentacijom kustos formira nova znanja i značenja, zanimala su nas mišljenja ne samo muzejske struke nego i drugih profesija koje su etički odgovorne za predstavljanje ili interpretiranje pojedinih tema a posljedično i za oblikovanje javnog mijenja i stavova.

Stoga u razgovoru o etici (po)stava sudjeluje muzejska savjetnica Arheološkog muzeja Zagreb Jacqueline Balen koja je tijekom 2023 ( u suradnji s voditeljicom  Pedagoškog odjela AMZ-a muzejskom savjetnicom Zoricom Babić) realizirala Stručna događanja u Arheološkom muzeju u Zagrebu osmišljena za potrebe nove muzeološke koncepcije budućeg stalnog postava zagrebačkog Arheološkog muzeja. U jednom od razgovora tema je bila „Ljudski ostaci i identitet muzeja: Etičke dileme i društveni razgovori“ a čije će zaključke kolegica Balen sažeti, rekontekstualizirati i podijeliti sa sudionicima razgovora.

Svjesni važnosti viđenja da muzejska perspektiva predstavlja tek jedno kulturno gledište među ostalima, pozvali smo istraživačke novinarke Jutarnjeg lista Slavicu Lukić i Kristinu Turčin, koje ne bježe od etički zahtjevnih i kompleksnih problematika, da podijele vlastita iskustva o temama o kojima se rijetko progovara ili pričama koje bi potencijalno bile čitane, no upravo zbog etičkih razloga nisu bile objavljene.  Također, publicist i povjesničar Tihomir Ponoš analizirat će različite kustoske odnosno povijesne pristupe korištene za pripovijesti o žrtvama ratova odnosno interpretacije holokausta temeljene na njegovom bogatom iskustvu uspoređivanje različitih memorijalnih centara.

Percipirajući muzej kao samosvojan režim vrijednosti u kojem se izlažu i kroz kojeg kruže djela odnosno baština stvarajući nove značenjske spone, te imajući na umu teorije kao refleksivan pristup situiranim praksama imamo nekoliko ciljeva. Želja nam je odgovoriti na pitanja o tome trebamo li tražiti "univerzalne" postupke za muzealizaciju različitih etičkih pozicija? Mogu li muzeji, u svojim recentnim transformacijama, nadići odnos s fizičkim objektom? Koje su etički prihvatljive metode koje treba usvojiti za prikupljanje nematerijalne baštine odnosno dokumentacije?

Naime, kustosi su svjesni da muzeji  „djeluju i komuniciraju etički, profesionalno i uz sudjelovanje zajednica, nudeći različita iskustva za obrazovanje, uživanje, razmišljanje i dijeljenje znanja (ICOM-ova definicija muzeja iz 2022.) “ a što rezultira potrebom za preobrazbom muzeja u platformu gdje postoje raznoliki i sukobljeni glasovi odnosno mjesto gdje publika može pronaći, potvrditi ali i osporiti pojedine stavove.  U skladu s najnovijim trendom dijeljena kustoskog autoriteta, na koncu se pitamo, može li publika osporiti i pojedine postave?

Leila Topić

O sudionicima:

Jacqueline Balen - muzejska je savjetnica, viša znanstvena suradnica i voditeljica Pretpovijesnog odjela Arheološkog muzeja u Zagrebu. Uz znanstveni rad (mlađe kameno i bakreno doba) bavi se prezentacijom i promicanjem arheološke baštine. Sudjeluje u nastavi Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta u Puli. Članica je Upravnog odbora Udruge Ruta željeznog doba Podunavlja i predsjednica Hrvatskog arheološkog društva.

Slavica Lukić (1963.) je diplomirana socijalna pedagoginja koja je završila Edukacijsko rehabilitacijski fakultet u Zagrebu odnosno specijalistički poslijediplomski studij  Komparativna politika Srednje i Jugoistočne Europe, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.  Od 2010. do danas novinarka je Jutarnjeg lista, od 1998. do 2010. novinarka tjednika Globus, od sredine 1996. do ožujka 1998. novinarka Tjednika, od 1993. do 1996. novinarka Slobodne Dalmacije, od 1991. do 1993. novinarka informativnog programa HTV-a. Od 1995. do 2012. paralelno s radom u hrvatskim medijima dopisnica je Radio Glasa Amerike iz Hrvatske. Dobitnica je godišnje novinarske nagrade Hrvatskog novinarskog društva za najbolji intervju za 2003. i godišnje HND-ove nagrade za istraživačko novinarstvo za 2009.

Tihomir Ponoš (Zagreb, 1970.) – diplomirao filozofiju i povijest u Zagrebu. Novinar u Vjesniku, Novom listu i Novostima. Radio kao istraživač u Arhivu Srba u Hrvatskoj. Od 2023. zamjenik glavne urednice tjednika Novosti. Objavio "Na rubu revolucije – studenti '71.", prvu monografiju o studentskom pokretu u Hrvatskom proljeću. Stručni suradnik emisija Dogodilo se na današnji dan i Povijest četvrtkom Hrvatskog radija. Dobitnik Nagrade Joško Kulušić Hrvatskog helsinškog odbora 2002. za širenje ljudskih prava u medijima.

Kristina Turčin (1976.) Završila je Fakultet političkih znanosti. Od 1998. godine radi u Jutarnjem listu kao novinarka i, kraće vrijeme, urednica. Pokriva teme iz područja socijalne i obiteljske politike te područja prava radnika, žena, djece i ranjivih skupina (osobe s invaliditetom, migranti...). Dobitnica je nagrada Hrvatskog novinarskog društva za pisano novinarstvo Marija Jurić Zagorka, za 2000. godinu (izvještavanje o svećeniku Ivanu Čučeku, prvom u Katoličkoj crkvi na ovom prostoru osumnjičenom za pedofiliju) i za 2017. godinu za niz tekstova o donošenju diskriminatornog Obiteljskog zakona.