Eurokaz&MSU predstavljaju: Gilgameš u godini s 13 Mjeseca

 

Eurokaz&MSU predstavljaju: Gilgameš u godini s 13 Mjeseca

15.09.2021 - 18.09.2021 / MSU

Gilgameš u godini s 13 Mjeseca djelo je skupine multimedijskih hrvatskih i danskih umjetnika pod vodstvom Zlatka Burića Kiće, jednog od legendarnih osnivača Kugla glumišta, kazališnog i filmskog umjetnika koji djeluje u Danskoj i Hrvatskoj. Predstava se prisjeća i podržava emancipatorsku, nehijerarhijsku, sinkretičku praksu članova grupe Kugla glumišta sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća. Na tom tragu kreativne nostalgije i osjećajnosti Kićo s, više manje, istom autorskom i izvođačkom ekipom u posljednje vrijeme osmišljava predstave poput Knjige mrtvih, Kabaret tamne zvijezde i Ljubavni slučaj F. Pešić, pluralne strukture, ambijentalne i žanrovske hibridnosti koja miješa glumačko-performativne zadatke, intertekstualnost, a u ovom slučaju fragmente epa, stripa, remedijacije filma, ritualnog kazališta i objekte zvučnih instalacija.

Kapijo drvena,        bez smisla i znanja,
U tebi nikakve         pameti nije!
Za tebe ja drvo         dvadeset konaka tražih,
Dokle ne ugledah          visoki cedar, –
Tome drvetu ravnog         u svijetu ne bi!
Sedamdeset i dva lakta,          tvoja je visina,
Dvadeset i četiri         tvoja je širina,
Tvoj zasun, prorez i kračun         dvanaest lakata dugi.
Završiv, tebe donesoh,         u Nippur-u ukrasih, –
Da znadoh, o vrata,         da će mi takva nagrada bit’,
Da takovu sreću         ti donijet ćeš meni, –
Dig’o bih sjekiru ja,         tebe smrskao,
Pleter bih stavio         na otvor vrata!

(Enkiduov govor, Tabla VII, Gilgameš, Sumersko-akadski ep o Gilgamešu iz knjige Književnost drevnog Bliskog istoka, Marko Višić, Zageb, 1993.)

 

Predstava Gilgameš u godini s 13 Mjeseca prisvaja, premješta i reanimira teme i motive 12 glinenih tabli Epa o Gilgamešu, priklapa priču o eksploataciji stare slavonske hrastovine, hrasta lužnjaka meke strukture, ravnoga rasta i orijaških dimenzija u pogonima industrijskog poduzeća Samuela Heinricha Gutmanna na pustari Belistje i osnažuje svoju raspršenost tragedijskim transrodnim bespovratnim lutanjima filma Rainera Wernera Fassbindera U godini s 13 Mjeseca.

Predstava je to procesualnih odluka: proizvode se slike putovanja Gilgameša i Enkidua u žrvnju vizija glavne junakinje / junaka  Fassbinderova filma Elvire / Erwina koja, tko zna kako i zašto, mitske cedrove šume rasprostire po trstici močvara rijeke Drave.

Putovanje započinje mekanom paradom Elvire / Erwina i Gilgamešove družine na lađi crnog jedra od male kuće na livadi do muzejske terase, a tamo se drsko najavljuje: Gilgamešova i Enkiduova sjekira zabijena u živu srčiku cedra, Gutmannova šumska pruga po strmini Papuka i hladnoća neonske ljubavi u pejsažu velegrada.

Elvira na lađi vodi nas stepenicama muzeja u izdužen prostor gdje publika gleda: uzašašće ohrabreno glasom lađarice Uršanabi, kosu zagledanost u metafizičku sliku Kopačeva rita, neonske arkade drevnog grada Ouka, stakleni film kontroverznog poduzetnika Antona Saitza, zvučnu pilanu sječe cedrova, prebivališta Humbabe i pobunjenih drvodjelnih radnika, te završnu sliku Trećih stepenica o vizijama krivnje i smrti.

Nemoguća fantazija predstave ipak slijedi tri dijela Fassbinderova scenarija o posljednjih pet dana života u godini s 13 Mjeseca transrodne Elvire / Erwina. On / ona pasionirano  čita knjigu Simulacron 3; ideja knjige je / ga zaokuplja. Život nije ništa drugo nego eksperimentalni model za neki drugi život, a on / ona postoji kao uzorak za isprobavanje i testiranje situacija i reakcija tog modela. Elvirino tijelo postaje vremenski stroj koji razmjenjuje uloge artikulacije roda – stroj ekologije duha. Iskustvo koje njezin teatar okrutnosti dohvaća ima status zazornog eksperimenta.

Predstava aktualizira ekozofijsku misao proširenog shvaćanja vremena i  krajolika u kojima se agregatna stanja preobražavaju u tjelesna, a prirodne smrtne pojave, flora i fauna supostavljaju se žudnji za besmrtnošću. Gilgameš, Enkidu, Enkiduov duh, Ištar, Elvira, Zora, Lovac, Anton, Smolik prelaze iz mrtvog ili nekroznog u živo,  i obratno; ulaze i izlaze iz svojih fiktivnih ili fizičkih esencija. Postaju plutajuća raznovrsna bića, razmjenjujući svoje nemoguće sinteze: Elvira prebiva u Erwinu (i obratno), Anton u Gilgamešu, Enkidu u Smoliku, Ištar u Gutmannu, Lovac u Zori.

I sve to uz pratnju Gilgamešova orkestra i u spektaklu siromašnih pokretnih slika!

Živimo u odgodi, obustavljenih identiteta, u proširenoj godini s 13 Mjeseca.

**

“Svaka sedma godina je godina Mjeseca. Ljudi čiji su životi pod jakim utjecajem emocija tih godina intenzivnije pate od depresije, a događa se i niz osobnih tragedija. U manjoj mjeri vjeruje se da se tada pojavljuje i 13 mladih Mjeseca. U XX. stoljeću, ova opasna konstelacija javlja se šest puta. Jedna od njih bila je 1978, a prije toga 1908, 1929, 1943. i 1957. Tako će i 1992. godine biti ugroženo mnogo ljudskih života.

(Uvodni natpis filma Rainera Wernera Fassbindera U godini s 13 Mjeseca / In einem Jahr mit 13 Monden, 1978.) 

**

Belišće, naselje kraj Valpova, u kotaru Osijek, županije Virovitičke, s 1024 stanovnika (u 1891. godini) željezničkom postajom, poštanskim i brzojavnim uredom, poštanskom štedionicom, jedno je od najvećih industrijskih naselja kontinenta s velikom pilanom i tvornicom tanina tvrtke Vilima i Alfreda Gutmanna. Naselje je izraslo na prije osam godina još neplodnom tlu, kao po udaru nekog čarobnog štapića, te podsjeća na najsjajnije uspjela američka naselja. Ono čini jedan cijeli gradić sa crkvom, školom, svratištem, dugim nizom radničkih stanova. Radnici su imali stan, ogrjev, osvjetljenje, ceste i putove, školu, kupalište, kino, društveni dom, mlijeko s poljoprivrednog dobra Gutmannovci te kukuruz i pšenicu.

(Mađarski Pallas, Veliki leksikon iz 1893.)

** 

Igraju:

Elvira / Erwin: Zlatko Burić Kićo
Gilgameš / Anton: Domagoj Janković
Zora / Lovac / Man: Hrvojka Begović
Enkidu / Smolik: Bernard Tomić
Ištar / Samuel H. Gutmann: Tanja Vrvilo
Enkiduov duh: Damir Bartol Indoš

Crew:

Viziju podijelio i grupu okupio: Zlatko Burić Kićo
Suradnici na viziji: Damir Bartol Indoš, Tanja Vrvilo, Dragana Milutinović
Video i scenografska rješenja: Ivan Marušić Klif
Zvučna instalacija pilane: Damir Bartol Indoš
16-mm film: Miro Manojlović
Glazbu skladali i izvode: Peter Ole Jørgensen, Henning Frimann Larsen, Miro Manojlović, Damir Prica Kafka, Dina Puhovski
Glazbenici iznenađenja u mekanoj paradi: Igor Pavlica, Neven Jurić Nenči, Ivan Marincel
Kostimi: Suzana Brezovec
Svjetlo: Tomislav Maglečić
Ton: Hrvoje Nikšić
Asistent tona: Jasmin Dasović
Skulptura Željezno drvo i asistent tehnike: Maxime Weinmann
Crtež stabla s lišćem i bez lišća: Milan Manojlović Mance
Producent: Marko Milovac 

Predstave se izvode od 15. do 18. rujna u MSU, s početkom u 19.30 sati.

Urednik programa: Branko Kostelnik, producent i voditelj Odjela za programsko-izložbenu djelatnost MSU