Četvrtak, 15. 12. 2022. u 18 sati, Dvorana Gorgona, Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

Nakon niza događaja u Veneciji, Skopju, Rijeci i Beogradu, organiziranih povodom objavljivanja monografije „Antifašizam kao samoobrambeni spomenik“, u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti održava se zaključni javni razgovor o umjetničkom djelu i monografiji. Razgovorom se žele ponuditi mogući odgovori na ključna pitanja koja su pokrenuta na prethodnim događajima, ali i rasvijetliti značaj suvremene antifašističke umjetnosti u hrvatskom i post-Jugoslavenskom prostoru u trenutku društvenih nestabilnosti i rata koji se događa u Europi. 

Postavlja se pitanje na koji način radikalne umjetničke intervencije doprinose konkretnim društvenim borbama i općenito koheziji progresivnih politika u Hrvatskoj i regiji? Za razliku od post-sovjetskog prostora onih zemalja Europske Unije i njene periferije, gdje su komunistički simboli u javnom prostoru praktički zabranjeni, specifikum jugoslovenskog socijalističkog nasljeđa koje funkcionira u okvirima progresivne suvremene umjetničke i kulturne scene pokazuje upravo suprotno. Jugoslovenski povjesni antifašizam je bio antikapitalistički, feministički (Antifašistički front žena) ali i antistaljinistički. Zbog toga su umjetnice i umjetnici u hrvatskom kontekstu poput Sanje Iveković, Igora Grubića, Siniše Labrovića ili Davida Maljkovića tematizirali kompleksnu prirodu antifašističkog nasljeđa a kulturna scena je aktivno stala u obranu socijalističkih spomenika. U tom su smislu toposi obrane socijalističkih spomenika u hrvatskom kulturnom kontekstu poznati stručnoj javnosti. Shodno tome, Cvijanovićeva umjetnička intervencija „Spomenik crvenoj Rijeci – samoobrambeni spomenik“, koja je nastala 2020. godine u kontekstu Europske prijestolnice kulture u Rijeci, otvoreno zastupa lijevu orijentaciju, a umjetnik koristi alate, koncepte i iskustva suvremene umjetnosti kako bi govorio o statusu simbola i diskurzivno djelovao u javnoj sferi kako kulturno-umjetničkog polja tako i aktivističko-medijskog. Cvijanovićeva umjetnička intervencija može se tumačiti kao promišljen gest koji potkopava trenutni uspon nacionalističkog nasilja u Europi i predstavlja vrlo preciznu točku u kojoj se sučeljavaju fašističko i antifašističko nasljeđe a taj gest definira kao odnos između društva, politike i umjetnosti. Monografska publikacija „Antifašizam kao samoobrambeni spomenik“, obuhvaća tekstove o proturječju umjetničkih praksi koje se bave historizacijom jugoslavenske socijalističke prošlosti, a kroz analizu konkretnog Cvijanovićevog rada „Spomenik crvenoj Rijeci – samoobrambeni spomenik“, ali i tekstove koji pružaju bliži uvid u društveno-politički pa i kulturni kontekst u kojem ova umjetnička intervencija nastaje, zatim o crvenoj petokraci kao podsjetniku na ono što nedostaje u građanskim oblicima antifašizma, te o antifašizmu danas. Autorice i autori tekstova su Ivana Bago, Gal Kirn, Mihal Kozlovski, Dragan Markovina, Katarina Peović, Srećko Pulig i Stefano Taccone. Monografiju je dizajnirao Mario Aničić a priredili su je Tevž Logar i Vladan Jeremić u izdanju Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti iz Rijeke i Obalnih galerija Piran. 

Učestvuju: Ivana Bago, kustosica i povjesničarka umjetnosti; Barbara Blasin, umjetnica i istraživačica; Nemanja Cvijanović, umjetnik; Tevž Logar i Vladan Jeremić, urednici monografske publikacije „Antifašizam kao samoodbrambeni spomenik“ i Leila Topić, viša kustosica MSU Zagreb.

Događaj organiziraju Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe i Muzej suvremene umjetnosti Zagreb.