Inspirirano izložbom Nike Mihaljevića Maskeron govori (o kamenu neidentificirane vrste, o spiralno izvijenoj zmiji, o plitkoj zdjelici s poklopcom, o debeloj zelenoj patini prigušenog sjaja) pozivamo mlade kreativce od 7 do 14 godina na radionicu na kojoj će sudionici imati mogućnost odabrati svoje oblike od ponuđenih pintadera i otisnuti ih na tkaninu kako bi stvorili svoju poruku i naravno predložili neki suvremeni inovativni način korištenja kojeg se dosad nitko nije sjetio i ne postoji u ustaljenoj arheološkoj interpretaciji.

Pintadere su keramički predmeti koji se pojavljuju na prostoru Bliskog istoka od kuda se šire od razdoblja neolitika. Pretpostavlja se kako su korištene za obilježavanje i pečaćenje raznih predmeta (poput ljudskog tijela, životinjske kože, gline, kruha...). Međutim, zbog raznovrsnosti dimenzija, oblika i uzoraka poput linija, zoomorfnih i antropomorfnih prikaza postoji još čitav spektar mogućnosti tumačenja njihove svrhe što ostaje na pojedincu da razmisli i ponudi svoju ideju. 

Radionica je besplatna i održava se uz poštivanje propisanih epidemioloških mjera. Broj polaznika ograničen zbog čega je potrebna prethodna prijava e-mail: edukacija@msu.hr, sa sljedećim podacima: ime, prezime i dob djeteta te vaš kontakt.

Voditeljice radionice: Franka Ovčarić (asistentica na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu) i Ivana Šešlek (voditeljica Odjela za edukativnu djelatnost MSU)

MSU, subota, 12. veljače 2022. od 11.30 do 13 sati

O izložbi Nike Mihaljevića Maskeron govori (o kamenu neidentificirane vrste, o spiralno izvijenoj zmiji, o plitkoj zdjelici s poklopcom, o debeloj zelenoj patini prigušenog sjaja):odabirom muzejskog artefakta rimskodobnog maskerona umjetnik se stavio u poziciju prenositelja poruke davno ušutkanog lika s fontane, kojem omogućuje da ga se čuje kroz izvedbu „deskripcija koje kao da su proizašle iz nekakva kataloškog zapisa, ali koje iznosi kroz suptilne ritmičke repeticije i melodične aliteracije, asocirajući na modernističke tendencije u literaturi“. Pridajući izvedbenu ulogu mramornoj skulpturi, s naglaskom na konceptualnu zvučnu kompoziciju i tekst, Niko Mihaljević poigrava se simbolima i asocijacijama u interpretaciji arheologije nasljeđa i njezine interpretacije u sadašnjosti.