Glazba je jedan od najuniverzalnijih oblika ljudskog izražavanja. Može biti umjetničko stvaralaštvo i izvedba, način komunikacije i povezivanja, prostor pripadanja i osobnog razvoja, ali i snažan medij terapijskog procesa. Ondje gdje riječi nisu dovoljne ili nisu dostupne, ritam, zvuk, glas, pokret i glazbena improvizacija mogu otvoriti drugačiji prostor susreta sa sobom i s drugima.
Panel „Kad glazba postane odnos – između umjetnosti, inkluzije i terapije“ koji će se održati u četvrtak, 1. listopada 2026. s početkom u 10 sati, nastavlja ciklus razgovora o inkluziji u umjetnosti. Nakon panela posvećenih inkluziji u likovnoj umjetnosti te plesnoj, dramskoj i kazališnoj umjetnosti, ovoga puta razgovor usmjeravamo prema glazbi – kao prostoru umjetničkog stvaranja, sudjelovanja, odnosa i terapijskog djelovanja.
Kroz susret umjetničke, glazbeno-pedagoške, edukacijsko-rehabilitacijske, psihološke i muzikoterapijske perspektive razgovarat ćemo o različitim ulogama glazbe u radu s osobama s invaliditetom, djecom i osobama s teškoćama u razvoju i komunikaciji.
Posebno ćemo otvoriti pitanje razlike između glazbe koja ima terapijski učinak i muzikoterapije kao stručnog terapijskog procesa. Što određuje tu granicu – cilj, metoda, kontekst, odnos, kompetencije osobe koja vodi proces? Gdje su profesionalne i etičke granice pojedinih struka i kako različiti stručnjaci mogu kvalitetno surađivati?
Istodobno želimo napraviti pomak od pitanja što glazba može učiniti za osobu s invaliditetom prema pitanju što osoba s invaliditetom kroz glazbu može izraziti, stvoriti i donijeti drugima. Kako od korisnika programa postati aktivni sudionik, član ansambla ili zbora, izvođač i ravnopravni nositelj glazbenog procesa?
Nastavljajući pitanja otvorena na prethodnim panelima, razgovarat ćemo i o umjetničkim standardima u inkluzivnom glazbenom stvaralaštvu. Može li inkluzivna izvedba odgovoriti na očekivanja publike koja dolazi po kvalitetno umjetničko iskustvo?
Ili nas inkluzivna umjetnost poziva da napravimo korak dalje i zapitamo se mogu li različiti načini slušanja, osjećanja ritma, korištenja glasa, instrumenta i komunikacije proširiti naše razumijevanje umjetničke kvalitete i stvarati nove oblike umjetničke izvrsnosti?
PANELISTICE:
Brigita Vilč, mag. rehab. educ. – diplomirana pijanistica, asistentica na Odsjeku za motoričke poremećaje, kronične bolesti i art-terapije
Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, naslovna viša umjetnička suradnica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu
Judita Plazonić – profesorica u Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova Rijeka i NTC stručna suradnica
Carla Radnić, mag.art., likovna terapeutkinja, i Maja Kristić, prof. psih. – voditeljice zbora u CRZ-u
Ksenija Burić – diplomirana pijanistica, doktorica znanosti iz područja edukacijske rehabilitacije i muzikoterapije, osnivačica i predsjednica Hrvatske Orff Schulwerk udruge (CROSA) te predstavnica Hrvatske u Europskom vijeću za muzikoterapiju (EMTC)
Cilj panela je povezati umjetnost, obrazovanje, rehabilitaciju i terapiju te otvoriti prostor za interdisciplinarni dijalog o tome kako glazba može omogućiti osobi da bude aktivna, autentična, kreativna i ravnopravna. Jer pitanje više nije samo:„Može li inkluzivna umjetnost zadovoljiti postojeće umjetničke standarde?“ nego i: „Može li inkluzivna umjetnost proširiti naše razumijevanje umjetničke izvrsnosti i stvarati njezine nove oblike?“
