Stalna težnja za dosezanjem ideala cjeline, koncipirana prema pretpostavci o nesavršenosti ljudske percepcije, ali i intuiranju apsolutnoga, motivirala je Ivana Kožarića na hrabre zahvate praćene individualnim spoznajama o ljudskom bivanju između Zemlje i Neba.* Tu kozmičku perspektivu Ivan Kožarić upotpunio je i zapisima, među kojima je i rečenica: „Osjećam se dijelom Svemira“, datirana 10. 10. 1991. Upravo na taj dan, u petak 10. 10. 2025. u 18 sati, ponovno pomičemo rampu** s ulaza u i omogućujemo posjetiteljima ulazak u sam prostor Atelijera Kožarića, uz vodstvo studentice povijesti umjetnosti i filozofije Buge Kranželić koja će ih provesti njegovim univerzumom.
Jedinstven prostor Atelijera Kožarić jedan je od rijetkih primjera potpunog premještanja sadržaja prostora stvaranja u javni prostor izlaganja. Nakon dva radikalna preseljenja, u Galeriju Zvonimir 1993. i potom 2002. u Kassel, na Documentu 11, kompletni sadržaj Kožarićeva kreativnog i radnog prostora od 2009. nalazi se u Muzeju suvremene umjetnosti.
Prijave
Zbog ograničenog prostora Atelijera, broj sudionika na vodstvu ograničen je na 7 posjetitelja, te je obvezna prijava putem maila: kozaric@msu.hr
Kupnjom ulaznice za vodstvo u iznosu od 11 €, posjetitelji ostvaruju mogućnost razgleda stalnoga postava „Zbirka kao glagol“ te aktualnih izložbi u MSU. Za učenike, studente i umirovljenike cijena ulaznice je 7 €. Za posjetitelje koji posjeduju višemjesečne ulaznice za Muzej, sudjelovanje na stručnom vodstvu je besplatno uz nužno osobno preuzimanje besplatne ulaznice na recepciji uz predočenje višemjesečne iskaznice i identifikacijskog dokumenta.
O Ivanu Kožariću
Ivan Kožarić (Petrinja, 1921. – Zagreb, 2020.) kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu upisao je 1943. godine, diplomirao je 1947. u klasi prof. Frana Kršinića i Vanje Radauša. Specijalku je završio 1949. kod prof. Antuna Augustinčića. Izlagati počinje 1953. godine. Kao stipendist Fonda Moša Pijade boravi u Parizu 1959./1960. Usprkos ponuđenoj mogućnosti da u Parizu ostvari europsku karijeru, vraća se u Zagreb te se pridružuje neoavangardnoj grupi Gorgona (1959. – 1966.). Izlagao je na stotinjak samostalnih i oko dvije stotine skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Među važnijima su Venecijanski bijenale (1976.), Bijenale u Sao Paolu (1979.), Musée d’Art Moderne de la Ville u Parizu (2002.), Documenta u Kasselu (2002.) i Pariško trijenale (2012.). Velika retrospektivna izložba „Sloboda je rijetka ptica“ priređena mu je u Haus der Kunst u Münchenu 2013, a retrospektivom „Jedna od mogućih 100“ 2021. u MSU obilježena je stota godišnjica od njegova rođenja. Autor je javnih skulptura u Zagrebu, Sisku, Rijeci, Portorožu, Mariboru, Aranđelovcu, Bochumu i Issy les Moulineauxu pokraj Pariza. Od 1992. do 1996. predsjednik je Hrvatskog društva likovnih umjetnik. Redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1997. godine, od 1997. do 2011. obnaša dužnost voditelja Gliptoteke HAZU. Dobitnik je mnogih nagrada, između ostalih Nagrade grada Zagreba (1960.) i nagrade Vladimir Nazor za životno djelo (1997.). Njegova djela nalaze se u brojnim privatnim i muzejskim zbirkama u zemlji i svijetu među kojima su MoMA u New Yorku, Musée d’Art Moderne u Parizu i M HKA u Antwerpenu. Grad Zagreb 2007. otkupio je čitav Kožarićev atelijer s više od 6.000 djela i ostalih predmeta te ga povjerio na trajno čuvanje Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb.
* iz teksta R.I.Janković, katalog izložbe „Ivan Kožarić: Preko crte – Atelje Kožarić – Radovi na papiru i ostalo“, MSU, 2011.
** Građevinski kozlić na ulazu u Atelijer, ready made je Ivana Kožarića „Pronađena skulptura“ iz 1993.
