* Otvorenje izložbe je u 18 sati u Hrvatskom muzeju turizma u Opatiji. *
Opus Dabčevih fotografskih proputovanja po jadranskoj obali središnja je tema izložbe Tošo Dabac: Jadranski putopis, postavljena u Hrvatskom muzeja turizma u Opatiji. Izložba je nastala u suradnji Hrvatskog muzeja turizma i Muzeja suvremene umjetnosti, koji upravlja Arhivom Tošo Dabac u vlasništvu Grada Zagreba. Fotografski opus Toše Dabca obuhvaća širok tematski raspon – od portreta, umjetničkih djela i kulturne baštine do pejzaža, folklora i prizora gradskog života. Osim umjetničke kvalitete, imaju i dokumentarnu vrijednost.
Sedamdesetak fotografija prikazanih na izložbi nastalo je između 1950. i 1970. godine, kada Dabac posjećuje jadranske gradove i obalu dokumentirajući objektivom svojeg fotoaparata prirodne ljepote, kulturne spomenike hrvatske obale i turistička središta. Nastale su kao plod Dabčevih profesionalnih angažmana za Turistički savez Jugoslavije te narudžbi za likovnu opremu časopisa Jugoslavija, bogato ilustriranu publikaciju koja je obrađivala niz tema važnih za život države, od umjetnosti, preko turizma, do znanosti. Na izložbi se mogu vidjeti i primjerci časopisa Jugoslavija, te publikacije ilustrirane fotografijama Toše Dabca, kao i njegovi fotoaparati – građu koju čuva Muzej suvremene umjetnosti, ali i fotografije iz Opatijskog albuma, koje su dio fundusa Hrvatskog muzeja turizma.
Iako je poslijeratni dio opusa Toše Dabca već sagledan kroz lokalne segmente (kao što su Riječki dnevnik, Istarski dnevnik, Prijatelji mora: Crno-bijelo 60-ih i Opatijski album Toše Dabca), posebnost aktualne izložbe jest u tome što se izborom Dabčevih radova Jadran sagledava kao cjelina u prirodnom i kulturološkom smislu, ostajući u okvirima hrvatske obale.
Fotografije odabrane za izložbu čine selekciju morskih pejzaža, obalnih ulica i trgova, šetnji uz more, putnika i turista, lokalnih stanovnika, radnika, težaka i ribara, brodova i jedrilica, kao i brojnih kulturnih i povijesnih spomenika. Bilježeći fotografijom, Dabac jednaku pozornost posvećuje ljudima i arhitekturi, radu i slobodnom vremenu, spektakularnom i svakodnevnom.
Posebnu vizualnu dimenziju predstavljaju kadrovi snimani iz povišene, gotovo ptičje perspektive. Takvi pogledi omogućuju distancu, ali i jasno čitanje prostora, naglašavajući njegove strukture, ritmove i tokove. Ljudi se u tim prizorima pojavljuju kao dijelovi šire cjeline, uklopljeni u ulice, rive, plaže i krajolike, pritom ne gubeći individualnost. Istodobno, Dabac pokazuje izniman osjećaj za detalje: geste, poglede, položaje tijela, odnose svjetla i sjene, tragove korištenja prostora. Upravo ti naizgled sitni detalji prizorima daju emocionalnu dubinu i pretvaraju dokument u nositelja atmosfere.
Izložba ne nudi jednoznačno čitanje, već se otvara poput putovanja. Putovanje se u tom kontekstu ne odvija kao puki čin dolaska ili prolaska, nego kao niz zadržavanja, odmaka i ponovnih približavanja. Dabčevo kretanje Jadranom pritom je istodobno i unutarnje putovanje fotografa koji promatra, zastaje i zapisuje ono što se pred njim pojavljuje.
Putovanje, kao jedna od ključnih tematskih osi izložbe, očituje se na više razina. Ono je istodobno konkretno i metaforičko – putovanje brodom ili automobilom, dolazak turista, sezona migracija, ali i intrinzično promatranje prostora i ljudi kroz vrijeme i krajolik. Dabac strpljivo bilježi ne samo destinacije nego i procese – trenutke dolaska, zadržavanja i prolaska te ritam svakodnevice između tih momenata. Njegov se fotografski pogled oblikuje kroz odnose čovjeka i prostora, kretanja i mirovanja, trajanja i prolaznosti.
Jadranski putopis nije samo vizualni zapis jednog vremena, već poziv na promatranje prostora, kretanja i odnosa između ljudi i krajolika – onako kako ih je Tošo Dabac strpljivo i osjetljivo bilježio svojim objektivom.
Dabčev Jadran tako djeluje otvoreno i propusno, kao prostor života, bez jasnih granica između lokalnog života i dolaska izvana, između rada i odmora, između prirodnog i izgrađenog. U tom se kontekstu izložba može čitati i kao suptilan komentar današnje stvarnosti obilježene snažnom urbanizacijom, komercijalizacijom i devastacijom obale pod pritiskom kapitala i rapidnog razvoja masovnog turizma. Prostori koji su na Dabčevim fotografijama mjesta susreta, boravka i svakodnevice danas su često svedeni na resurse i kulise, podređene sezonalnosti i tržišnim interesima. Ove fotografije ne nude izravnu kritiku, ali upravo u svojoj mirnoći i suzdržanosti otvaraju prostor za promišljanje o izgubljenim odnosima i mogućim drukčijim budućnostima.
Tošo Dabac (1907. – 1970.) bio je jedan od najvažnijih hrvatskih fotografa i ključna figura u afirmaciji fotografije kao umjetnosti u Hrvatskoj. Prvi dodir s fotografijom imao je 1924., a 1927. postaje aktivan član Fotokluba Zagreb. Nakon položenoga majstorskog ispita iz fotografije otvara svoj atelijer u Zagrebu.
Najpoznatiji je široj javnosti po ciklusu Ljudi s ulice (1932. – 1935.), u kojem prikazuje socijalno osjetljive prizore zagrebačke svakodnevice u vrijeme Velike gospodarske krize 30-ih godina. Osvaja nagrade na brojnim izložbama, a osobito priznanje u svijetu stekao je suradnjama sa stranim časopisima te sudjelovanjem i nagradama na međunarodnim izložbama.
Nakon Drugoga svjetskog rata postaje član brojnih inozemnih strukovnih udruženja, ali i Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske (ULUH). U tom razdoblju državne ga službe angažiraju na mnogobrojnim projektima kojima je cilj bila promocija javne, službene slike socijalističke Jugoslavije.
Tijekom pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća Dabčev atelijer u Ilici 17 postaje kultno sastajalište umjetnika i intelektualaca. Nakon smrti Toše Dabca 1970. godine njegov atelijer, preimenovan u Arhiv Tošo Dabac, nastavlja voditi umjetnikov nećak i nasljednik, fotograf Petar Dabac. Sa skupinom suradnika 1980. godine u Arhivu osniva galeriju u kojoj priređuju izložbe i radionice znamenitih hrvatskih i inozemnih autora.
Arhiv Tošo Dabac upisan je 2002. godine u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Zbirku je 2005. godine otkupio Grad Zagreb te ju predao na stručno upravljanje Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Time su postavljeni temeljni uvjeti za sustavnu stručnu obradu i digitalizaciju fotografske i dokumentarne građe, kao i daljnje istraživanje i prezentiranje javnosti te iznimno vrijedne ostavštine.
Organizator: Hrvatski muzej turizma
Suorganizator: Muzej suvremene umjetnost Zagreb
Autorica koncepta i kustosica izložbe: Bella Rupena
Suradnice: Nataša Ivančević, Lada Sega
Asistent kustosice: Kristian Volarić
Lektura i korektura: Dijana Stanić-Rešicki
Prijevod: Sabina Kaštelančić
Likovno oblikovanje i prijelom: Wanda design
Digitalizacija i obrada fotografija: Davor Zupičić
Ispis fotografija: B – Nula Studio
Likovni postav: Lada Sega
Tehnički postav: Ranko Puž, Tanja Gvozdić
Medijska promidžba: Ivan Modrić
Izložba i katalog realizirani su uz financijsku potporu Grada Opatije, Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
