I. Projekt i sudbina

 

I. Projekt i sudbina

Cjelina PROJEKT I SUDBINA okuplja umjetnike i grupe umjetnika koji su svoj život poistovjetili s programatskim ciljevima koje postavljaju pred umjetnost.

Nazvavši cjelinu PROJEKT I SUDBINA, prema naslovu poznatog modernističkog eseja talijanskog teoretičara umjetnosti Giulija Carla Argana, htjeli smo naglasiti kako se djelovanje ovih skupina umjetnika temeljilo na određenom programu, projektu, manifestu ili antimanifestu, javnim istupima ili pak svjesnom povlačenju i distanciranju od javnosti.

Izjednačujući svoje programe/projekte s vlastitim sudbinskim opredijeljenjem, ti su umjetnici kritički - a često puta i subverzivno - djelovali u hladnoratovskoj klimi kasnog modernizma pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća. Jedni polaze od iskustva povijesnih avangardi (futurizam, ruska avangarda, konstruktivizam, Bauhaus, De Stijl...), zalažući se za potrebu povezivanja umjetnosti s određenim oblicima društvenog djelovanja, odnosno teže mijenjanju društvenog okruženja umjetnosti (Grupa EXAT 51), drugi se pak povlače i smatraju odustajanje, međusobno druženje i ostale oblike nedjelujućeg ponašanja jedinstvenim umjetničkim iskazom (Grupa Gorgona).

U Hrvatskoj su upravo te dvije umjetničke grupe, EXAT 51 (1951-1956) i Gorgona (1959-1966), kao i pojedinci koji su djelovali u njima, neposredno, ali i retroaktivno, snažno obilježili umjetnost na ovim prostorima. Nije pretjerano reći kako su obje grupe, a posebno Gorgona, stekle mitski status u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti. Pored njih, čitav je niz umjetničkih skupina i kolektiva svojim djelovanjem živo utjecalo na krajolik suvremene umjetnosti (OHO, Porodica iz Šempasa, IRWIN, Grupa šestorice autora...).

Karakteristično za modernističko poimanje svijeta, koje u svom temelju nosi iskustvo povijesnih avangardi (futurizam, ruska avangarda, konstruktivizam, Bauhaus, De Stijl...), ovdje je pojam projekta izjednačen sa sudbinskim opredijeljenjem umjetnika, njegovom istinskom vokacijom da mijenja svijet oko sebe. Premda je kod velikog broja djela iz ove cjeline na prvi pogled nemoguće prepoznati iskaz društvenosti kao dominantnu okosnicu umjetničkog djela, jer su vrlo često tek rekonstrukcija, reciklaža ili revitalizacija specifičnih praksi povijesnih avangardi, podsjećajući na tzv. formalističke poetike, poznavanje konteksta u kojem nastaju ti radovi, i njihove recepcije, potvrđuju da se i ovdje radi o društvenom projektu par excellence.