„Mene se najviše pozna po tapiserijama – to jest po vremenu moje „arhaične avangarde” – izjavila je Jagoda Buić u jednom intervjuu prošle godine.

I doista, njezino je djelovanje u prvom redu prepoznato unutar fenomena šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada na scenu dolaze umjetnice koje koriste tekstil za stvaranje slobodnostojećih, monumentalnih apstraktnih skulpturalnih radova i ambijenata.

Stvaralaštvo Jagode Buić bilo je vrlo brzo prepoznato i u međunarodnom kontekstu. Izlagala u Muzeju moderne umjetnosti grada Pariza, kao i u nizu drugih muzeja diljem Europe. Tri puta se predstavila na Bijenalu u Veneciji, tri puta na Bijenalu u Sao Paulu, gdje je osvojila i nagradu “Grand Prix Itamaraty”. Godine 2015. primila je nagradu za životno djelo „Vladimir Nazor“.

Danas se Jagode Buić prisjećamo kao jedne od naših najvećih suvremenih umjetnica, ali i kao žene nevjerojatne stvaralačke energije, optimističnog duha, uvijek okrenute novim idejama i budućim projektima!