Sjećanje: Đuro Seder (29. 11. 1927. – 2. 5. 2022.)

 

Sjećanje: Đuro Seder (29. 11. 1927. – 2. 5. 2022.)

03.05.2022

„Dosta mi je avangarde koja vodi u entropiju! Dosta mi je apsurda! Dosta asketizma. Zamara me moderna racionalnost, koja broji vlastite „elementarne“ operacije. Sit sam „tautologije“, koja se boji da će izgubiti stvarnost ako se dokraja ne identificira sa svojom početnom gestom…Ili još gore: sa svojom fizičkom podlogom… a ne stiže dalje od prvog koraka. Glasam za slikarstvo koje se ne boji sebe: intuicije, zamaha, nepredvidljivosti. Koje se ne boji poticaja iz tradicije. Koje ne robuje čistunstvu i besmislenoj dosljednosti. Koje, ako hoće, bez grižnje savjesti uzima „figurativni motiv“ kao poetski predtekst slikanja. Za slikarstvo koje se ne stidi emocija. Koje oslobađa energiju. Koje voli bogatstvo kromatskog događanja. Koje voli magmu pigmenta. Riječju: Glasam za slikarstvo koje bi značilo jednu afirmativnu i spontanu MOGUĆNOST SLIKE danas, skeptičnoj i defetističkoj NEMOGUĆNOSTI SLIKE usprkos!“

Đuro Seder: Mogućnost slike, 1981.

Istaknuti hrvatski slikar i akademik Đuro Seder preminuo je u 95. godini života. Rodio se u Zagrebu, 29. studenog 1927. Pohađao je Prvu klasičnu gimnaziju u Zagrebu, a maturirao je 1946. na Klasičnoj gimnaziji u Splitu. Studij slikarstva završio je 1951. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Antuna Mejzdića, dok je specijalizaciju za slikarstvo završio 1953., kod profesora Marina Tartaglie. Nakon studija radio je kao tehnički urednik i grafički dizajner u nekoliko časopisa i izdavačkih poduzeća (Jugoslavenski radio, Agencija za marketing – Vjesnik.). Bavio se grafikom (Crne slike, 1973.), te ilustracijom dječjih knjiga (izdavačke kuće Mladost i Školska knjiga).

Bio je član umjetničke skupine Gorgona od 1959. do 1966. Tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća objavljivao je poeziju (časopisi Razlog, Kolo, Forum, Republika), a 1978. tiskana mu je zbirka pjesama Otac iz lonca u nakladi BiblioTEKE iz Zagreba.

Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu predavao je od 1981. do 1998., a od 1983. do 1987. bio je dekan. Od 2012. bio je professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu. Za redovitog člana HAZU izabran je 2000., a od 2011. bio je voditelj Gliptoteke HAZU.

Samostalno je izlagao od 1958., a radovi mu se nalaze u mnogim nacionalnim i inozemnim galerijama i muzejima te privatnim zbirkama.

Sederovi rani radovi pod utjecajem su Marina Tartaglie i postsezanizma (Mrtva priroda na crvenom fondu, 1957.). Period djelovanja u Gorgoni obilježen je nefigurativnim slikama, u početku koloristički bogatijim, a kasnije monokromnim, gusta namaza, s rudimentarnim znakovima, na tragu enformela (Bez identiteta, 1959.; Kompozicija, 1961.; Anonimna forma, 1963.). Sedamdesetih se vraća boji i stvara radove oslobođene geste i naslućenog motiva (Bez identiteta, 1977.; Kupači, 1978.; Krošnje, 1979.). Jedan je od začetnika nove slike čija je izražajnost naglašena otvorenim koloritom, pastoznim namazom i ekspresivnim motivima (Susret, 1983.; Rajski cvijet, 1985.; Čovjek i njegova sjena, 1988.). Devedesetih uvodi biblijske teme (Nebesko rukovanje, 1991.; Krist, 1997.; Posljednja večera, 2004.). Autor je i crkvenih vitraja (Navještenje Gospodnje, Franjevački samostan Sv. Ilije, Zagreb, 2000.), te niza djela biblijske tematike u bosanskohercegovačkim crkvama i samostanima.

Dobitnik je mnogobrojnih priznanja i nagrada od kojih se izdvajaju Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo (2001.), Odličje Danice s likom Marka Marulića (1996.) i Nagrada za životno djelo Hrvatskog društva likovnih umjetnika (2018.).

Ispraćaj Đure Sedera bit će u četvrtak 5.5.2022. u 11:45 sati na groblju Mirogoj.

(Izvor: HDLU)

 

Ilustracija
Đuro Seder: Krošnje (1979)