Suradnja s Gibellinom – Talijanskom prijestolnicom suvremene umjetnosti 2026. dio je međunarodnog projekta sukreacije Creative Europe Shaken Grounds: Art as Seismography. U projektu sudjeluju Muzej suvremene umjetnosti Zagreb (MSU), Sveučilište primijenjenih umjetnosti u Beču, festival Volcanic Attitude i Islandsko sveučilište umjetnosti, zajedno s partnerima iz Austrije i Italije.
Umjesto klasičnog konferencijskog formata, program se tijekom četiri dana razvija kroz različite oblike susreta – od filmskog iskustva i zajedničke umjetničke prakse do interdisciplinarnog dijaloga i promišljanja kroz pokretnu sliku.
U središtu su pitanja koja nisu postavljena kao problemi koje treba riješiti, već kao načini približavanja odnosima između tijela i krajolika, sjećanja i nesvjesnog, nemirnih procesa Zemlje te naše sposobnosti da na njih odgovorimo.
ČETVRTAK, 3. RUJNA
Auditorium del MAC – Museo d’Arte Contemporanea „Ludovico Corrao“
Viale Segesta, 91024 Gibellina (TP), Sicilija
18:30 – Filmska projekcija otvorenja
Shaken Grounds, Shifting Skies
Kratki film povezuje nestabilne krajolike Flegrejskih polja, Vezuva i otoka Vulcano u Italiji s ledenjakom Pasterze u Austriji koji se povlači. Prizori krajolika isprepliću se sa scenama iz umjetničkog atelijera, istražujući kako se seizmički pomaci u okolišu – danas dodatno intenzivirani klimatskim promjenama, crpljenjem podzemnih voda, rudarstvom i otpadom – odražavaju u tijelu i psihi.
Pozdravna obraćanja
Salvatore Sutera, gradonačelnik Gibelline
Andrea Cusumano, umjetnički direktor projekta Gibellina – Talijanska prijestolnica suvremene umjetnosti 2026.
Nakon projekcije slijedi neformalni razgovor s kolektivom Shaken Grounds: Nikolaus Gansterer, Mariella Greil, Victor Jaschke, Peter Kozek, Werner Moebius i Lucie Strecker.
PETAK, 4. RUJNA
Sistema delle Piazze, 91024 Gibellina (TP), Sicilija
17:00 – Snimanje uživo
What Holds Us Before We Are?
S kolektivom Shaken Grounds.
SUBOTA, 5. RUJNA
DNEVNI PROGRAM
Auditorium del MAC – Museo d’Arte Contemporanea „Ludovico Corrao“
Viale Segesta, 91024 Gibellina (TP), Sicilija
SIMPOZIJ
Shaken Grounds: Na rubu forme
9:30 – Kava dobrodošlice
10:00 – Uvodno obraćanje
Claudio Saponara, voditelj projekta, Europska komisija
10:15 – Gdje je rub forme?
Lucie Strecker, umjetnica i istraživačica, Sveučilište primijenjenih umjetnosti u Beču
Predavanje Where is the Edge of Form? razvija seizmičku metaforu kroz umjetničko istraživanje projekta Shaken Grounds. Krećući se između geoloških, somatskih, političkih, povijesnih i estetskih područja, predavanje istražuje što postaje vidljivo kada se ona dovedu u međusobni odnos, a njihove razlike i praznine ostanu aktivne.
Crtanje, pokret, rekonstrukcija, film i kolektivna praksa mogu stvarati neočekivane odnose i pitanja te propitivati ustaljene oblike znanja na njihovim rubovima. Prateći seizmičnost prema granici između geoloških procesa i ljudskog djelovanja, predavanje otvara pitanje na čemu utemeljujemo razum kada poznate razlike postanu nestabilne te kako umjetnička praksa može preusmjeriti pažnju prema mogućnosti življenja na uzdrmanom tlu.
10:40 – Pitanja o pitanjima
Olga Bach, spisateljica, Palermo
Questions on Questions performativno je predavanje koje seizmičku neizvjesnost istražuje kroz jezični oblik pitanja.
Polazeći od deset pitanja iz projekta Shaken Grounds kao svojevrsne partiture, predavanje istražuje što samo pitanje čini i proizvodi. Pitanja se pojavljuju između pokretnih slika poput didaskalija nijemog filma, no umjesto da stabiliziraju sliku, ona je izmještaju.
Poput pukotine, pitanja prekidaju tijek jezika i dijele ga na prije i poslije. Otvaraju prostor neizvjesnosti, suspendiraju ono što im je prethodilo i istodobno najavljuju ono što bi moglo uslijediti – odgovor, reakciju ili možda ništa.
U Gibellini, gradu čiju je povijest potres 1968. godine podijelio na prije i poslije, ovo čitanje postavlja pitanje može li i jezik biti uzdrman i izmješten.
11:00 – Između straha i nade: od seizmičke ranjivosti do svijesti i odgovora
Alessandro Amato, geofizičar i seizmolog, INGV, Rim
Od davnina se ljudi nastoje nositi s potresima – pokušavaju objasniti njihovo podrijetlo, predvidjeti ih, ali i pronaći načine zaštite od njihovih posljedica. Teorije o potresima uključivale su prirodne pojave, mitološke figure i religijska vjerovanja, u stalnom pokušaju odgovora na neizvjesnost svojstvenu seizmičkim pojavama. Ti su pokušaji proizveli i brojne umjetničke oblike koji su geološke opasnosti pretvarali u trajne vizualne simbole, u koje su se upisivali znanje o okolišu, kolektivno sjećanje i kulturni identitet. Predavanje prati taj povijesni put kroz primjere potresa koje su zabilježili umjetnici i pjesnici te promišlja kako umjetnost može nadopuniti znanost u povećanju znanja i svijesti o rizicima – što je ujedno prvi korak prema njihovu smanjenju.
11:20 – Je li srce Zemlje vatreni pas? Seizmografije nedokučivog
Nikolaus Gansterer, umjetnik i istraživač, Sveučilište primijenjenih umjetnosti u Beču
Što znači stajati na tlu na kojem živimo, a ne znati što se nalazi skriveno ispod njega? Predavanje-performans uz filmski materijal kreće se kroz istraživačke materijale, sekvence slika, asocijativne vizualne prikaze i crteže, u ritmu usporavanja i postupnog otvaranja. U središtu je praksa pažljivog opažanja: osjetiti i najmanje vibracije i rezonancije poput seizmografa, bez njihova konačnog definiranja – bilježiti ih, a da ih se pritom ne fiksira. Između atmosfere, geosfere i egosfere razvija se polje aktivnih sila i rezonancija, na čijim rubovima postaje vidljivo ono što izmiče konačnom obuhvaćanju: prolazno, opažljivo i nedokučivo.
11:40 – Isola Ferdinandea: ontopoetika nastajanja i nestajanja
Lorenzo Marsili, filozof i direktor, Berggruen Institute Europe
U lipnju 1831. godine između Sicilije i Pantellerije iz mora je izronio novi otok. U roku od nekoliko mjeseci Britanija, Francuska i Bourboni na njemu su postavili svoje zastave i dali mu imena Graham, Julia i Ferdinandea. Do prosinca je otok nestao pod morem, a pitanje njegova suvereniteta ostalo je neriješeno. Od tada je granatiran, kartografiran i ponovno obilježavan zastavama. Ferdinandea postaje simbol ontopoeze – neprestanog stvaranja stvarnosti bez unaprijed zadane biti ili transcendentnog temelja. Otok nije objekt koji čeka da mu se dodijeli „pravo“ ime, već nešto što nastaje kroz ono što čini: probijajući Zemljinu koru, istiskujući vodu i uznemirujući carstva – i to samo dok postoji. Njegova suprotstavljena imena razotkrivaju čin imenovanja: ono nije otkrivanje Bića, već krhko stvaranje zajedničkog svijeta. Poput nemirnog planeta koji nas danas ograničava i mijenja našu perspektivu, otok nije inertna pozornica, već aktivni sudionik u pripovijesti života. Značenje nastaje – i može nestati.
12:00 – Utjelovljene rezonancije među seizmičkim valnim ekologijama: koja znanja nastaju između podrhtavanja i traume?
Mariella Greil, umjetnica i istraživačica, Sveučilište primijenjenih umjetnosti u Beču
Ovaj doprinos istražuje isprepletenost podrhtavanja, traume i ratom uzrokovane seizmičnosti te pita koji oblici znanja nastaju kada se te pojave istodobno razumiju kao geološki, tjelesni, politički i ekološki procesi. Krećući se između registara Zemlje i tijela, promatra kako eksplozije, bombardiranja i drugi oblici militariziranog nasilja proizvode seizmičke rezonancije koje nadilaze mjerljive valove i postaju tragovima, osjetima, sjećanjima i trajnim stanjima iščekivanja. U dijalogu sa seizmičkom poviješću Gibelline, trauma se ovdje promatra kao oblik utjelovljene rezonancije, a seizmičnost kao nositelj situiranog sjećanja. Koji oblici znanja postaju mogući kada se podrhtavanje osluškuje istodobno kao geofizički signal i traumatski zapis?
12:20 – Lagano čitanje. Razigrana intervencija o slobodi „neodgovornih“ očiju
Victor Jaschke, nezavisni filmaš
Mariella Greil, umjetnica i istraživačica, Sveučilište primijenjenih umjetnosti u Beču
Iz tame, sjenovite oči promatraju sam čin gledanja – trenutak u kojem iz vlastite tame izdvajamo ono što je u nama doista utisnuto: dvije sićušne slike svjetlosti na mrežnici, koje zatim širimo u zamišljeni prostor. Onaj koji gleda i njegov tamni promatrač, u izmjeni uloga i odustajanju od uzvraćenog pogleda, jedan drugome daju slobodu i moć „neodgovornih“ očiju – vidjeti neviđeno i čuti nečujno, osjećati, misliti i voljeti neobuzdanije te biti uzdrman bez čvrstog uporišta.
12:40 – Pauza za ručak
13:40 – Nestabilna tla: kada tlo nije neutralno
Umjetničke prakse iz Hrvatske u kontekstu projekta Shaken Grounds
Vesna Meštrić, povjesničarka umjetnosti, kustosica i ravnateljica Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb
Što se događa kada tlo više ne možemo razumijevati kao neutralno, već kao površinu na kojoj se promjena upisuje i postaje vidljiva? Umjetnost ne registrira samo trenutke prijeloma, nego i napetosti koje im prethode, postupne pomake koji mogu proći nezapaženo te tragove koji ostaju. To otvara pitanja o tome što proizvodi nestabilnost, kako ona ulazi u prostor i tijelo te čije iskustvo postaje vidljivo. Polazeći od zbirke MSU-a, prezentacija okuplja radove Mangelosa, Edite Schubert, Dalibora Martinisa, Mirjane Vodopije, Tonija Meštrovića, Tina Dožića i Sare Salamon. Njihovi se radovi kreću između ratom obilježenih krajolika, neprimjetnih vibracija, pomaka u percepciji i geoloških promjena oblikovanih ljudskim djelovanjem, otvarajući pogled na tlo kao prostor obilježen okolišnim, tehnološkim i političkim pritiscima.
14:00 – Volcanic Attitude „Vibrant Elements“: nomadski festival koji aktivira trajne transformacije
Razgovor i videoprojekcija
Helga Franza, Susanna Ravelli, Giulia Restifo, kustoski tim festivala Volcanic Attitude
Što se događa kada se umjetnici, znanstvenici i istraživači iz različitih disciplina okupe kako bi razmjenjivali ideje na vrhu vulkana ili tijekom prolaska kroz geološke formacije koje otkrivaju drevna vremena i sile? Kako percepcija prirode i geološkog vremena mijenja naš odnos prema umjetnosti i istraživanju? Razgovor će se baviti razvojem eksperimentalnog festivala pokrenutog 2021. godine, koji se odvija duž ruta koje povezuju Napulj, Stromboli i Vulcano. Festival okuplja umjetnike, znanstvenike, filozofe, antropologe i istraživače različitih područja na mjestima na kojima i sama priroda postaje aktivnim sudionikom te otvara prostor za nova pravila i nove vizije. Bit će predstavljeni projekti i istraživanja iz različitih izdanja festivala.
14:30 – Završna rasprava
Moderira Vesna Meštrić
SUBOTA, 5. RUJNA
VEČERNJI PROGRAM
Chiesa Madre
Viale Vitaliano Brancati, 91024 Gibellina (TP), Sicilija
Predavanja-performansi i kolektivna improvizacija
19:00 – Aperitiv
19:15 – Što pušta korijenje na uzdrmanom tlu?
Kolektiv Shaken Grounds
Petnaestominutna kolektivna somatska praksa koja polazi od prijedloga Josepha Beuysa da „potresi u palačama još uvijek traju“ i rada Irene Dowd Taking Root to Fly, s anatomskom pažnjom usmjerenom na kralježnicu kao strukturu koja istodobno objedinjuje oslonac, pokretljivost i orijentaciju.
19:30 – Vertikalni horizont
Anna Líndal, umjetnica i istraživačica, Islandsko sveučilište umjetnosti
Bjarki Bragason, umjetnik i dekan, Islandsko sveučilište umjetnosti
Vertical Horizon novi je suradnički rad umjetnika Anne Líndal i Bjarkija Bragasona. Više od dvadeset godina njihovu praksu povezuje interes za elemente koji oblikuju okoliš te načine na koje se promjena odvija, opaža i upisuje u mjesta i objekte.
Šestominutni video sastoji se od triju komponenti. U središtu je perspektiva čovjeka koji se podiže sa 120 metara dubine, iz komore magme Þríhnjúkagígur u planini blizu Reykjavíka. Usporena slika prolazi kroz slojeve lave vidljive u uskom otvoru magmatske komore, dok se s obje strane odvija svojevrsni čin mjerenja: mjerna traka dulja od 100 metara razvlači se i ponovno skuplja. Líndal i Bragason istražuju načine na koje je ljudska aktivnost povezana sa Zemljom i njezinim sustavima koji djeluju u vremenskim skalama potpuno različitima od ljudskog iskustva i namjera.
Zemlja radi ono što želi.
Nakon projekcije slijedi razgovor s umjetnicima.
20:00 – Može li mišljenje zadrhtati?
Jam session prema Édouardu Glissantu
Otvorena kolektivna improvizacija nadahnuta konceptom „drhtavog mišljenja“ Édouarda Glissanta. U otvorenom eksperimentalnom okruženju tekst, izvedba, montaža i oblikovanje zvuka uživo, kostimografski i scenografski elementi te objekti ulaze u slobodnu međuigru. Jam session pruža neposredan uvid u metode rada projekta i istražuje koncept „drhtavog mišljenja“ kroz umjetničku praksu. Seizmografija se pritom ne shvaća samo kao znanstvena metoda, nego i kao umjetnička praksa osluškivanja, bilježenja i povezivanja. Susret je otvoren publici: posjetitelji mogu upoznati umjetničko istraživanje, postavljati pitanja, pridružiti se improvizaciji ili sudjelovati u razgovoru.
NEDJELJA, 6. RUJNA
Auditorium del MAC – Museo d’Arte Contemporanea „Ludovico Corrao“
Viale Segesta, 91024 Gibellina (TP), Sicilija
21:00 – Filmska večer
Kako imaginacija utječe na Zemljinu koru i kako Zemljina kora zauzvrat utječe na imaginaciju?
Izbor filmova i radova pokretnih slika koji istražuju seizmičke krajolike, transformacije okoliša, duboko vrijeme, umjetničko svjedočenje te promjenjive odnose između ljudskog i više-nego-ljudskog svijeta.
Program je priredio i moderira Peter Kozek.
BIOGRAFIJE
Alessandro Amato geolog je i doktor geofizike, a trenutačno je znanstveni suradnik u INGV-u u Italiji. Proučavao je brojne potrese u Italiji i na području Sredozemlja te koordinirao nacionalne i međunarodne projekte iz područja seizmičkih i tsunami istraživanja i rizika. Bio je direktor Nacionalnog centra za potrese (2001. – 2007.; 2012. – 2013.) i voditelj Talijanskog centra za upozoravanje na tsunami (2017. – 2025.). Bio je član Komisije za velike rizike u seizmičkoj i tsunami sekciji. Od veljače 2024. predsjednik je UNESCO-IOC Međuvladine koordinacijske skupine za sustav upozoravanja i ublažavanja posljedica tsunamija u sjeveroistočnom Atlantiku i Sredozemlju (NEAMTWS). Aktivan je u komunikaciji znanosti i autor znanstvenih knjiga, uključujući dva zajednička izdanja o znanosti i pravu. Godine 2026. dobio je nagradu Enrico Fermi Talijanskog društva fizičara.
Olga Bach rođena je u Berlinu 1990. godine. Studirala je filozofiju i germanistiku na Slobodnom sveučilištu u Berlinu i Sveučilištu u Istanbulu, a potom pravo na Humboldtovu sveučilištu u Berlinu. Još tijekom studija počela je pisati drame koje su izvođene u vodećim kazalištima njemačkog govornog područja, često u režiji Ersana Mondtaga. Njezina drama Die Vernichtung bila je nominirana za Mülheim Drama Prize i pozvana na Theatertreffen u Berlinu 2017. Iste godine časopis Theater Heute proglasio ju je nadolazećom dramatičarkom godine. Godine 2023. objavila je debitantski roman Kinder der Stadt u izdanju Kiepenheuer & Witsch. Od 2026. voditeljica je kazališnog programa u Teatro Garibaldi u Palermu.
Bjarki Bragason studirao je na Islandskom sveučilištu umjetnosti, Universität der Künste Berlin i CalArtsu u Los Angelesu. Izvanredni je profesor i dekan likovnog odjela na Islandskom sveučilištu umjetnosti, a međunarodno predaje od 2014. godine. Njegovo aktualno istraživanje usmjereno je na dugoročni projekt koji vrt njegovih bake i djeda promatra kao mjesto transformacije te ga dovodi u odnos s krajolicima oblikovanima geološkim događajima i klimatskim promjenama.
Helga Franza multidisciplinarna je umjetnica i kustosica koja istražuje poveznice različitih percepcija planetarnog vremena i prostora. Djeluje u području skulpture, crteža, slikarstva, kolektivnih i kustoskih praksi te stvara kontekste za susrete umjetnosti, znanosti i istraživanja. Suosnivačica je Cose Cosmiche i festivala Volcanic Attitude, nomadskog festivala koji povezuje umjetnike i stručnjake s vulkanskim teritorijima i primarnim silama prirode. Osnovala je i Fondazione Arthur Cravan, koja podupire umjetničke ideje i projekte koji se smatraju „neostvarivima“.
www.helgafranza.org
Instagram: @fondazionearthurcravan
Nikolaus Gansterer umjetnik je i istraživač čija praksa obuhvaća crtež, performans, instalaciju, kompozicije na ploči i kartografiju. Njegov rad istražuje odnose između mikro- i makrosustava, atmosfera i geoloških lokacija, s posebnim interesom za dijagramske i utjelovljene oblike bilježenja. Član je Angewandte Performance Laboratoryja na Sveučilištu primijenjenih umjetnosti u Beču, gdje izlaže i predaje na međunarodnoj razini.
Mariella Greill bavi se suvremenim performansom, osobito njegovim poveznicama s koreografijom i etikom. Razvija politiziranu i etičko-estetsku praksu te istražuje kako umjetničke strategije mogu pridonijeti razvoju budućih scenarija življenja kao odgovora na globalne izazove. Viša je umjetnica u Angewandte Performance Laboratoryju te međunarodno nastupa i predaje.
Victor Jaschke filmaš je i umjetnik koji djeluje diljem Europe i Indonezije. Studirao je na Filmskoj akademiji u Beču te surađuje s umjetnicima i interdisciplinarnim skupinama na projektima izvedbene umjetnosti i umjetničkog istraživanja, kao i na sociološkim i antropološkim filmskim projektima u Indoneziji. Njegovi su filmovi i suradnički radovi predstavljeni međunarodno, među ostalim u Beču, Rimu, Veneciji, Berlinu, Napulju, Jakarti, Bandungu, Biškeku i Yogyakarti.
Peter Kozek u svojoj umjetničkoj praksi istražuje lokalne uvjete i krajolike, njihovu prošlost, sadašnjost i budućnost te njihove ekonomske i društvene aspekte. Kroz umjetnost i performans regije postaju prostori prijenosa između mitova, stvarnosti te fikcionalnih i konstruiranih svjetova. Njegov je rad predstavljen međunarodno, među ostalim u mumoku u Beču, Power Station of Art u Šangaju, na festivalu steirischer herbst i u Nationaltheater Mannheimu. Viši je umjetnik u Angewandte Performance Laboratoryju na Sveučilištu primijenjenih umjetnosti u Beču, gdje predaje izvedbu i prostor, a predaje i na Odjelu za umjetnost i znanost.
www.peterkozek.com
kozek-hoerlonski.com
Anna Líndal vizualna je umjetnica sa sjedištem u Reykjavíku čija istraživačka praksa istražuje sjecišta znanosti, prirode i društvenih struktura. Oslanjajući se na iskustva iz prirode i ekspedicija sa znanstvenicima, istražuje kako mjerenje, mjerilo i temporalnost oblikuju naše razumijevanje svijeta, osobito na mjestima susreta ljudskih i geoloških vremenskih skala. Od 2026. do 2027. istraživačka je profesorica u sklopu novog istraživačkog klastera Studies on Earth.
Lorenzo Marsili aktivist je i filozof te direktor Berggruen Institute Europe. Osnivač je nekoliko društvenih poduzeća, među kojima su transnacionalna nevladina organizacija European Alternatives i kulturna institucija Fondazione Studio Rizoma. Njegov istraživački i javni rad usmjeren je na promišljanje i razvoj budućnosti izvan nacionalne države. Autor je knjiga Citizens of Nowhere (2018.), Planetary Politics (2020.) i Concrete Universality: Philosophy for an Age of Fragmentation (2026.).
Vesna Meštrić povjesničarka je umjetnosti, kustosica i muzejska profesionalka te ravnateljica Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, na čijem je čelu od 2024. godine. U MSU-u radi od 2005. godine, a njezin je profesionalni rad usko povezan s muzejskim zbirkama i arhivima. U središtu njezina interesa su suvremena umjetnost, poslijeratna avangarda i neoavangardne prakse te vremenski utemeljeni mediji. Kustosica je izložbe Vjenceslav Richter: Rebel with a Vision, za koju je 2017. dobila godišnju nagradu Hrvatskog društva povjesničara umjetnosti za najbolju izložbu. Sudjeluje na međunarodnim konferencijama, istraživačkim projektima i stručnim programima posvećenima suvremenoj umjetnosti, muzejskoj praksi i istraživanju zbirki. Godine 2017., uz potporu Andrew W. Mellon Foundationa, sudjelovala je na inauguralnoj radionici MoMA-e posvećenoj skrbi o umjetničkim djelima vremenskih medija u muzejskim zbirkama.
Werner Moebius djeluje na području između vizualne umjetnosti i glazbe, u proširenom polju zvučne umjetnosti i estetske prakse. Njegov rad istražuje plastičnost zvuka kroz akustične, intermedijalne i performativne kontekste te povezuje novu glazbu, elektroakustičnu improvizaciju, konceptualnu umjetnost i umjetničko istraživanje. Dobitnik je Nagrade Grada Beča, nagrade Zaklade Sussmann te stipendija BMUKK-a za umjetničke rezidencije u Chicagu i Meksiku.
Susanna Ravelli nezavisna je istraživačica, kustosica i voditeljica projekata koja djeluje između Cremone i Milana. Bavi se suvremenom umjetnošću i kulturom, umjetničkim istraživanjem, teritorijalnim razvojem i društveno angažiranim projektima. Suosnivačica je festivala Volcanic Attitude te koordinira Hydroradio i vodi nomadski rezidencijalni program Grand Tour en Italie. U Cremoni vodi prostor suvremene umjetnosti It’s Hard Noise, posvećen društveno i politički angažiranim praksama.
itard.it
www.volcanicattitude.org
Giulia Restifo kulturna je profesionalka koja djeluje na području suvremene umjetnosti, urbanih dinamika i kulturnog blagostanja. Osnivačica je i direktorica platforme That’s Contemporary, koja mapira milansku suvremenu umjetničku scenu i promovira transdisciplinarne projekte s društvenim utjecajem. Predsjednica je Konzorcija Casa degli Artisti, a umjetnička je direktorica projekta La Materia delle Isole na Eolskim otocima i suorganizatorica festivala Volcanic Attitude.
Lucie Strecker umjetnica je i istraživačica čije instalacije i performansi uključuju neljudske entitete i eksperimentalne sustave. Koristi mikroperformativnost kako bi propitivala ljudska mjerila percepcije, naglašavajući biološke i tehnološke mikro-agencije u odnosu prema umjetnosti i povijesti. Njezin rad predstavljen je na međunarodnim izložbama, u izvedbenim kontekstima i programima umjetničkog istraživanja. Članica je Angewandte Performance Laboratoryja i predaje izvedbene prakse na Sveučilištu primijenjenih umjetnosti u Beču. Suurednica je publikacija On Micro-performativity (2020.) i Life Is Other (De Gruyter, 2025.).
Shaken Grounds
www.shaken-grounds.org
Projekt je podržan i sufinanciran sredstvima Europske unije, Austrijskog fonda za znanost (FWF), Austrijskog kulturnog foruma u Rimu, Austrijskog ministarstva stanovanja, umjetnosti, kulture i sporta te Grada Gibelline.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
