S tugom se opraštamo od Tomislava Mikulića, umjetnika i jednog od pionira računalne umjetnosti u Hrvatskoj, čiji je rad važan dio povijesti zagrebačke umjetničke scene i međunarodnog pokreta Nove tendencije.

Mikulićev umjetnički opus nastajao je u razdoblju intenzivnog promišljanja odnosa umjetnosti, znanosti i novih tehnologija. U kontekstu zagrebačkih Novih tendencija, pokreta koji je od početka 1960-ih okupljao umjetnike, teoretičare i znanstvenike oko pitanja percepcije, strukture, kibernetike, programirane i računalne umjetnosti, njegovo je djelovanje predstavljalo važan doprinos istraživanju mogućnosti tada novih tehnoloških postupaka u umjetničkom stvaralaštvu.

Posebno mjesto u njegovu opusu zauzimaju istraživanja računalno generirane slike i animacije. Mikulić je među prvim autorima u Hrvatskoj prepoznao računalo ne samo kao tehničko sredstvo, nego kao novi prostor umjetničkog istraživanja. Sustavnost, algoritamska struktura, transformacija i pokret postaju pritom sastavnim dijelovima njegova umjetničkog jezika.

Njegova povezanost s pokretom Nove tendencije posebno je značajna u kontekstu Tendencija 5, održanih u Zagrebu 1973. godine, koje su bile posvećene, među ostalim, istraživanjima računalne i programirane umjetnosti. Sudjelovanje Tomislava Mikulića u tom međunarodnom umjetničkom kontekstu svjedoči o njegovoj pripadnosti generaciji autora koja je u Zagrebu među prvima sustavno istraživala mogućnosti što ih razvoj računalne tehnologije otvara umjetničkoj praksi.

Mikulićeva su djela danas sastavni dio fundusa Muzeja suvremene umjetnosti, gdje se čuvaju u okviru Zbirke medijske umjetnosti. Među njima posebno mjesto zauzima Kompozicija iz 1975. godine, nastala na temelju računalno generiranih grafika. Ova djela danas imaju vrijednost ne samo kao svjedočanstva ranih eksperimenata s računalnom tehnologijom, nego i kao važni dokumenti povijesti umjetnosti koja je u Zagrebu već početkom 1970-ih prepoznavala potencijal novih medija i tehnoloških postupaka.

Za Muzej suvremene umjetnosti nasljeđe Tomislava Mikulića stoga predstavlja dio šire povijesti institucije i njezine zbirke, ali i podsjetnik na posebnu ulogu koju je zagrebačka umjetnička scena imala u razvoju novih umjetničkih praksi. Nove tendencije, čije je djelovanje bilo povezano s tadašnjom Galerijom suvremene umjetnosti, prethodnicom današnjeg MSU-a, predstavljale su jedno od ključnih mjesta međunarodne razmjene ideja o odnosu umjetnosti i tehnologije. Njihov je utjecaj na razvoj suvremene umjetnosti u Hrvatskoj trajan, a radovi umjetnika poput Mikulića čine neizostavan dio tog nasljeđa.

Muzej suvremene umjetnosti čuvat će njegova djela kao vrijedan dio svoje zbirke i kao svjedočanstvo jednog od najinovativnijih razdoblja u povijesti hrvatske suvremene umjetnosti.

Tomislavu Mikuliću zahvaljujemo na njegovu umjetničkom radu i pionirskom doprinosu istraživanju novih tehnologija u umjetnosti.

Ilustracija: Tomislav Mikulić, Kompozicija, 1975.