MSU UGOŠĆUJE VELIKO NATJECANJE DUGOMETRAŽNOG FILMA I RETROSPEKTIVU DOBITNICE NAGRADE ZA ŽIVOTNO DJELO SVJETSKOG FESTIVALA ANIMIRANOG FILMA
U Muzeju suvremene umjetnosti i Dvorani Gorgona od 9. do 13. lipnja održava se dio programa Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb 2026, vodećeg hrvatskog filmskog festivala i jedne od tri najvažnije smotre umjetničke animacije u svijetu, čiji se pobjednici kvalificiraju za Oscara, BAFTA-u, Nagrade Annie i Nagrade Emile. MSU će tijekom festivalskog tjedna prikazati svih osam naslova Velikog natjecanja dugometražnog filma, kao i retrospektivu legendarne britanske animatorice Joanne Quinn – ovogodišnje dobitnice Animafestove Nagrade za životno djelo.
U utorak 9. 6. u 18 sati pogledajte Duklu (r. Gejza Dezorz) – hibridnu lutkarsko-igranu priču o zbližavanju siromašnog romskog glazbenika i njemačkog oficira u ruskom zarobljeništvu i zajedničkom bijegu po rubovima bitke za eponimni prijevoj 1944. godine. Kritika totalitarnih propagandi, prikaz okrutnosti vojski prema civilnom stanovništvu, potresna zvučna slika, kao i distinktivna upotreba marioneta, pozadinskih projekcija, scenografije, svjetla i arhive doprinose mračnom ugođaju filma.
Istoga dana u 20 sati znatiželjnom oku nudi se Decorado (r. Alberto Vázquez) – raskošna, nijansama lavande obojena egzistencijalističko-apsurdistička crna komedija o antropomorfnom mišu koji u hiperkapitalističkoj distopiji osjeća da živi na filmskom setu. Vázquez, trostruki dobitnik španjolske nacionalne nagrade Goya, slavu je stekao postupkom sljubljivanja slatkih okruglastih likova i suvremenog ljudskog stanja (obilježenog medijskim zatupljivanjem, klasnim prijezirom, ksenofobijom, rasizmom, ovisnošću o drogama, obiteljskim traumama, osamljenošću, nezaposlenošću, gentrifikacijom, mentalnim oboljenjima…), u ironijskom ključu visokog intenziteta i brze izmjene brutalnih dosjetki, ali i iskrenih emocija, suosjećanja i zagovora slobode. Decorado sve navedeno dodatno postavlja u metafilmski kontekst života kao realityja, pomalo nalik Trumanovom šou kojemu daje i eksplicitnu posvetu.
U srijedu 10. 6. u 18 sati igra Matamortes (r. Thiago Martins de Melo), eksperimentalno-revolucionarni i tehnički jedinstveni brazilski film – crveno-crna, (neo)mitološko-(neo)gnostička saga o borbi protiv imperijalističkih i kolonijalnih sistema uz pomoć nasljeđa narodnih kultura i sinkretičke spiritualnosti. Film karakteriziran nemirnim teksturama, raskošnim ambijentalnim zvukovima i nelinearnim tretmanom vremena mogao bi se dojmiti i poštovatelja izrazitije umjetničkog stripa. Njegov autor, inače multimedijski umjetnik čiji rad spaja guste kompozicije i materijalnost monumentalnih i polifonih slika s postkolonijalnom, povijesnom i mitološkom tematikom, svoj astralno-ezoterični rad opisuje kao "odu savezu između duhovnog lijevog puta i revolucionarne ljevice".
U 20 sati Smrt ne postoji kvebeškog umjetnika Félixa Dufour-Laperrièrea prati bijeg i samoispitivanje revolucionarke Hélène nakon tragične akcije, koristeći likovno bogat izraz s osobitim postupkom kolorističkog pretapanja likova i pozadina. Dinamična promjena perspektiva, kao i asocijacije na ponajbolje europske grafičke romane, dodatno podcrtavaju vizualnu virtuoznost. Fabula je na razmeđu realnog i zamišljaja – snoliko-hipnotička, filozofska, bremenita slojevitim simbolizmom i organskim animiranim metamorfozama, a čita se kao psihološko-politička alegorija i film-esej – promišljanje o individualizmu i kolektivizmu, osobnoj cijeni aktivizma te o životnim izborima i kontradikcijama u traženju vlastita puta između osobnih interesa i različitih tipova lojalnosti. "Između eko-trilera i nadrealizma ghiblijevskog tipa" (Redmond Bacon), Smrt ne postoji svakako ide u red vizualno najprivlačnijih filmova koji se mogu vidjeti na ovogodišnjem Animafestu.
U četvrtak 11. 6. u 18 sati retrospektivni program Majstori animacije posvećen je britanskoj umjetnici Joanni Quinn – dobitnici Nagrade za životno djelo Animafesta 2026. Vidjet ćemo 15 njezinih filmova iz razdoblja 1987–2025., uključujući klasike Ženski provod, O ljepoti tijela, Britannia i Umjetnička posla, kao i noviji film Ova zemlja je žena posvećen ženama Gaze. Stvaralaštvo Joanne Quinn obilježeno je ekspresivnom animacijom, istančanim osjećajem za satiru i virtuoznom crtačkim rukopisom, ali i sasvim humanom sklonošću ironiji, osobito u području tjelesnih žudnji i zamišljaja.
U petak 12. 6. u 18 sati francusko-belgijska Odiseja jednog maslačka japanske autorice Momoko Seto botaničko-kozmičko je, hiperrealističko poetsko putovanje ostvareno računalom 3D animacijom, dokumentarnim snimkama i time lapse fotografijom. Dugometražni debi redateljice televizijskih i znanstvenih filmova ekološkog predznaka, ujedno je i putopis s dalekog planeta inspiriranog našim vlastitim. I pored monolitnosti ambijenta, film je lak za gledanje baš poput naslovne biljke, pa se Odiseja "prirodno" nameće i kao obiteljsko iskustvo za sve uzraste u koje se uranja posredstvom kinoportala. Nastavljajući se na trend čiji je najvidljiviji iskaz dakako Oscarom nagrađena Poplava, Odiseja jednog maslačka kroz putovanje neočekivanih junaka prikazuje ljepotu svijeta bez čovjeka kao environmentalističku parabolu, oslanjajući se na privlačnost podjednako likova i pozadina te flore i faune koja oduzima dah veličinom, detaljnošću i kompleksnošću.
U 20 sati punokrvni anime Samurajska balerina – pariška zvijezda u cvatu Gora Taniguchija (redatelja hita One Piece: Crvena) vodi nas u parišku belle époque gdje japanske djevojke Fujiko i Chizuru žele postati balerinom i slikaricom zapadnog stila. Obje ambicije u suprotnosti su s obiteljskim planovima koje ih vide prvenstveno kao buduće supruge pa je Samurajska balerina fabula o sukobu i prožimanju tradicije i modernosti, sazrijevanju i upornoj borbi za vlastite snove u suprotnosti s "tvrdom" stvarnošću. To je i film o emigraciji i pripadanju, poduzetnosti i uspjehu u stranom svijetu, nadilaženju granica i ljubavi prema umjetnosti te pronalasku vlastitoga "glasa" u vrtoglavim godinama europske povijesti. Istovremeno, film postavlja i ozbiljna pitanja orijentalizma i okcidentalizma – kolonijalnog ili nekritičkog pogleda na Drugoga kakvim su obilježene podjednako zapadne i japanske fascinacije, stereotipi, zablude i površne imitacije. Pariške vedute vjerojatno nikada nisu bile tako lijepo naslikane (pozadine su posebno blago ovoga filma), a film osvaja i prikazom samoga plesa, oblikovanim uz pomoć motion capture snimki profesionalnih balerina, kao i oživljenim slikarskim platnima u odmaku od tradicionalne anime manire.
U subotu 13. 6. u 18 sati kinesko Svjetlo u hladnoj noći (r. Xu Zao) tehnički je hibridan SF (meta)film o usamljenom domaru filmskoga studija u propadanju, koji utjehu pronalazi u diznificiranoj virtualnoj stvarnosti. Obilježen naglašenim kontrastom između umorne svakodnevice "socijalističke tržišne ekonomije" i zamišljaja, kao i melankoličnosti i duhovitosti, film je izvrsno primljen od kritike na Berlinaleu, a Vassilis Kroustallis nazvao ga je "vizualnom elegijom izgubljenih iluzija".
Naposljetku, toga posljednjeg festivalskog dana u MSU-u se u 20 sati prikazuje Kurvin sin – urnebesna brazilska humorna drama, film ceste i malomišćanska priča o mladiću u potrazi za ocem i vlastitim identitetom. Neposredan i gritty u skladu s grubošću ambijenta koji prikazuje, dinamično raskadriran, u crtežu mahom crno-bijeli (s upotrebama žute, crvene, plave, smeđe i ružičaste kao filtera), Kurvin sin također je i persiflaža Mobyja Dicka snažne stripovske pojavnosti jer je u njegovom redateljskom timu i pionir brazilskog nezavisnog stripa Otto Guerra. Sa zrnom magijskog realizma i biblijsko-obiteljskih alegorija, dvjema glazbenim točkama i barem jednim uistinu napetim prizorom, Kurvin sin mala-velika je osobna odiseja puna duha.
Svjetski festival animiranog filma – Animafest Zagreb održava se u Zagrebu od 8. do 13. lipnja 2026.
