ANTISEZONA 21 – SUPERNOVE

 

ANTISEZONA 21 – SUPERNOVE

25.10.2021 - 25.10.2021 / MSU, 2. kat Povremenog postava

Jesenji blok ANTISEZONE 21– SUPERNOVE donosi tri premijere: DOWL Sonje Pregrad, MAJKE U PROLJEĆE / TUŽNIJI OD NAJTUŽNIJEG KOMADA. IKAD. Kik Melone i RANJIVA TIJELA Ane Jelušić.

Nakon izuzetno uspješne premijere predstave DOWL Sonje Pregrad, Antisezona nastavlja s programom u listopadu.

Ana Jelušić, u suradnji s Ninom Gojić, Martom Krešić i Zrinkom Užbinec u RANJIVIM TIJELIMA, izvedbi smještenoj među bijele zidove MSU-a, na 2. katu Povremenog postava, 25. listopada, suočava nas s ranjivošću kao i ranjenošću te barata povredom i mekanošću kao djelatno produktivnim mjestima.

MAJKE U PROLJEĆE / TUŽNIJI OD NAJTUŽNIJEG KOMADA. IKAD. ovaj rad izvodi se u novom prostoru PC TALA, od 20. do 23. listopada, a izvedbeni kolektiv koji novim „kolektivnim uronom” zaokružuje tetralogiju započetu 2017. poziva nas na in situ imersivnu, koreografsko - poetsko - sonoričku izvedbu.

Program je financiran sredstvima Grada Zagreba, Ministarstva kulture i medija RH te je dio Performance Situation Room / NDA Life Long Burning EU projekta.

Ulaznice za izvedbe u MSU mogu se kupiti svakoga dana na blagajni Muzeja. Ukoliko namjeravate kupiti ulaznice na dan izvedbe, molimo rezervirajte na: recepcija@msu.hr. Ulaznice za izvedbe u Plesnom centru TALA rezervirajte na: antisezona@gmail.com.

Voditelj Odjela za programsko-izložbenu djelatnost: Branko Kostelnik

Voditeljica programa multimedijske dvorane: Miranda Herceg

 

CIJENE

JEDNA PREDSTAVA – 50 kuna

studenti, učenici plesnih škola, umirovljenici i nezaposleni – 35 kuna

osobe s invaliditetom i osoba u pratnji – besplatno

 

PROGRAM

25. listopada 2021.

19:00, MSU, Povremeni postav 2. kat

RANJIVA TIJELA – Ana Jelušić, premijera

Koncept i koreografija: Ana Jelušić

U suradnji s Martom Krešić, Ninom Gojić i Zrinkom Užbinec.

Ranjiva tijela se bavi pitanjima uporabe i zloporabe vlastitih i tuđih tijela. Stavljajući i korištenje i iskorištavanje na teren jednakosti, otvara se prostor za agentnost koja primarno radi s pitanjima. Rad se jednako bavi ranjivošću kao i ranjenošću te barata povredom i mekanošću kao djelatno produktivnim mjestima. Feminizam ovom radu nije stran, a nije ni pop kultura.

 

20., 21., 22., 23.  listopada 2021.

20:00, Plesni centar TALA

MAJKE U PROLJEĆE / TUŽNIJI OD NAJTUŽNIJEG KOMADA. IKAD. – Kik Melone

Kolektivni uron (koreografija, režija, izvedba, scenografija, kostimografija, montaža zvuka) Silvije Marchig, Ive Nerine Sibile, Marka Gutića Mižimakova, Umberta Lancie sa povremenim su-roniteljem Jasenom Vodenicom.

Koriste se tekstovi autor(ic)a: Jonathana Crossa, Anne Carson, Virginije Woolf i Radharani Pernarčič. Koristi se glazba i zvukovi autora Josipa Maršića, Claudea Debussya i Sama Kutina

Produkcija KIK Melone u sklopu programa ANTISEZONA 21 i u suradnji s PC Tala kroz rezidencijalno - istraživački festival PLATFORMA HR, s podrškom Ministarstva kulture i medija RH te Grada Zagreba.

Majke u proljeće / Tužniji od Najtužnijeg komada. Ikad. nastaje kao novi, četvrti u nizu “kolektivnih urona” umjetnika i umjetnica koji surađuju unutar Kik Melone. Nakon Horor Vacui i Najtužnijeg komada.Ikad. koji su nastanjivali Kina Grič i SC, zatim Melone Patafizike koja je obgrlila zgradu MSU, a Dvoranu Gorgona tretirala kao percepcijski poligon, Mothers in Spring / Majke u proljeće nastaju kao rezidencijalna odnosno in situ, imersivna, koreografsko - poetsko - sonorička izvedba. U specifičnom kolektivnom pristupu Kik Melone anulira granice autorstva, izvedbe, teorije, poezije, intimnih procesa i javne izvedbe.

Izvedbena struktura izranja iz dugih i dugotrajnih zajedničkih bivanja u liminoidnim stanjima improvizacijskih inzistiranja koji dovode do neočekivnih intersubjektivnih sinkroniciteta. Tematski prepoznajemo sublimne teme koje se porozno materijaliziraju iz upravo tih energetskih zona, poput prolaznosti, ritualnosti, trajanja. Prostor pokusne dvorane i skladišta Plesnog centra koristi se kao prostor susreta, probe, procesa, izvedbe, kazališta, poezije, vizualne instalacije, kao mjesto iz-među (between and betwixt), odnosno istovremeno i objedinjujuće.

Stoga pozivamo nomade u vama da svoju maštu selite po našim sedimentiranim sentimentalnim krajolicima zatečenog bivanja, začinjenih činjenicama skandalozne povijesti, nemoguće budućnosti i okamenjene sadašnjosti...a kako bismo zajedno, u najpunijoj mogućoj punini osjetili ono što dolazi nakon kraja, nakon ovog tu i ovog sada, jer i to je kraj, ovo mjesto gdje stojimo. A ipak svaki je put iznova. Uzaludno očekujemo kraj.