U filmskoj instalaciji And Then I Found Some Meteorites in My Room (2018), Zeneli u središte stavlja dvoje protagonista – Bujara i Floru, oca i kćer, sakupljače ugljena iz postindustrijskog predgrađa Elbasana. Bujar, samouki astronom, iznosi vlastite teorije o Sunčevu sustavu i tamnoj tvari, dok Flora, pod imenom DJ Sulejmani, izvodi elektroničku glazbu, dok istovremeno u prostoru odzvanjaju snimke iz Međunarodne svemirske postaje. Publika nije tek promatrač, nego aktivan element ove izvedbe – „kao što smo svi dio Sunčeva sustava“.
Zenelijeva praksa istražuje pojam neuspjeha, snova i alternativnih svjetova, često kroz kolaborativne performanse i participativne filmske instalacije. U njegovim djelima reprezentacije moći, znanosti i mitologije isprepliću se s osobnim narativima marginaliziranih aktera, stvarajući neočekivane ali dragocjene utopije.
Zenelijev rad može se promatrati i kao primjer onoga što je Amos Vogel, u knjizi Film as a Subversive Art, nazvao „kinematografijom subverzije“ – praksom koja ne podilazi estetskim konvencijama niti ideološkim očekivanjima, nego nastoji izmjestiti gledatelja iz zone komfora i otvoriti prostor za novu svijest. Kako piše Vogel, subverzivni film „počiva na napetosti između društva i umjetnika“, a njegovo istinsko djelovanje započinje „u trenutku kada se svjetla dvorane ugase i ekran zasvijetli“ – kada film postaje ritual, alat introspekcije i mjesto u kojem se susreću stvarno i imaginarno. Zenelijeva instalacija, u kojoj se periferna znanja – poput Bujarove kozmologije – uspostavljaju kao ravnopravni narativi svemiru znanstvene istine, u tom je smislu moćan primjer „utopijske funkcije filma“, utemeljene ne u eskapizmu, nego u sposobnosti da se zamisli ono što (još) ne postoji.
Zbog nepredviđenih okolnosti došlo je do izmjene u izložbenom programu ciklusa Kinematografije otpora. Umjesto prethodno planirane izložbe, predstavlja se rad Drianta Zenelija, čije umjetničko istraživanje snažno rezonira s temom festivala i kustoskom koncepcijom.
Izložba je realizirana uz potporu Ministarstva kulture i medija RH, Grada Zagreba, Hrvatskog audiovizualnog centra i Zajednice Albanaca Grada Zagreba i Zagrebačke županije.
O umjetniku:
Driant Zeneli (1983., Shkodër, Albanija) živi između Tirane i Torina. Diplomirao je kiparstvo i multimediju na Akademiji likovnih umjetnosti u Macerati (Italija). Njegove najvažnije samostalne izložbe održane su u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, u Zbirci Richter (2024.), Nacionalnoj galeriji Sjeverne Makedonije (2022.), Nacionalnoj galeriji Kosova (2019.), na Venecijanskom bijenalu (albanski paviljon, 2019.), u GAMEC-u Bergamo, Villi Medici u Rimu, GAM-u Torino i drugima.
Sudjelovao je na brojnim grupnim izložbama, uključujući: EMST Atena i Sharjah Biennale 16 (2025.), Bienal de La Habana i Ruhr Triennale (2024.), Maxxi Rim, Schirn Kunsthalle Frankfurt, Dhaka Art Summit (2023.), Manifesta 14, Teatrino Palazzo Grassi, EVA Biennial, Limerick, Centre Pompidou, ZKM Karlsruhe, MUSAC León, i mnoge druge.
Dobitnik je više nagrada, uključujući Italian Council (2024.), Moroso Concept Prize (2017.), Young European Artist Award (2009.) i Onufri Prize (2008.). Bio je umjetnički direktor bijenala Mediterranea 18 te suosnivač platforme Harabel u Tirani.
Od 2008. Zeneli vodi edukativne programe za djecu koji kombiniraju pripovijedanje, elektroniku i robotiku kako bi se kroz umjetnost razvijala imaginacija i kritičko mišljenje. Predaje na sveučilištima u Tirani i Rimu.
Iz umjetnikove izjave:
Kako pomaknuti granice svojih ograničenja bez da postanemo superheroji? Može li se moguće izbalansirati s imaginarnim? U središtu mog rada stoji redefiniranje neuspjeha, utopije i snova – kao načina otpora zadanom poretku. Filmove tretiram kao materijal kojim oblikujem prostor i vrijeme; značenje djela uvijek nastaje u suradnji s drugima.
O programu Kinematografije otpora:
Kinematografije otpora višegodišnji je muzejski program koji MSU Zagreb razvija u suradnji sa Subversive Festivalom. Predstavlja međunarodne filmske autorice i autore čiji rad nastaje na sjecištima suvremene umjetnosti i filma, spajajući elemente umjetničkog filma, filmskog eseja i eksperimenta. Program se bavi autorskim pozicijama koje se opiru srednjostrujaškim kanonima, a karakterizira ih intermedijalnost, intertekstualnost i društvena angažiranost. Otpor iz naziva odnosi se na traženje alternativnih modela mišljenja i predstavljanja slike i narativa u suvremenoj vizualnoj kulturi.
U sklopu programa dosad su izlagale: Maud Alpi (2018.), Sabine Mikelić (2019.), Nicole Hewitt (2021.), Jasmina Cibic (2023.), Nika Autor (2023.) i Milica Rakić (2024.).
