U petak, 3. veljače, u 18 sati, u sklopu izložbe „Smijem se…“ nakon kratke interpretativne šetnje izložbom, razgovaramo s umjetnicima o mogućnostima rada, izlaganja i stvaranja u profesionalnom polju vizualne umjetnosti. Potvrđujući poznatu teoriju da se svaki naraštaj šali na račun različitih pojmova, kustosice izložbe Kristina Bonjeković i Leila Topić zaključuju da  najmlađi naraštaj predstavljen na izložbi „Smijem se…“  izvrgava ruglu, ironizira i crnohumorno se šali upravo na račun uvjeta u kojima stvaraju umjetnost. Shodno tome, ono što je kustosicama na prvu  smiješno, ne zabavlja nužno i umjetnika. Sudjeluju: Mia Matijević Akrap, Željko Beljan, Ivan Fijolić, Ivica Malčić, Domagoj Rogina, Lucija Žuti

Polazišna je točka ideja da se umjetnost kao autonomno polje temelji na umjetničkoj vrijednosti povezanoj s umjetničkim djelom, radije nego s procesom pa je stoga umjetnički rad -  nevidljiv – to jest ostaje neplaćen, a  umjetničko djelo (p)ostaje rezultat iznimnosti ili talenta,  a ne nevidljivih procesa koji stoji iza svakog djela. Shodno tome, ono što je kustosicama na prvu  smiješno, ne zabavlja nužno i umjetnika. Ipak, citirajući Viktora Šklovskog koji je u Tehnici spisateljskog zanata napisao „Pri ulasku u književnost, pisac ne smije ostaviti profesiju u predsoblju kao par kaljača“, usuđujemo se pitati naše sugovornike kako je biti „nedjeljni umjetnik“ odnosno raditi nekoliko poslova da bi se stvaralo. O dvostrukosti uloga kao otponcu duhovitih komentara odnosno radova primjerice Lucije Žuti, Apolonije Lučić, Željka Beljana ili Gorana Trbuljaka ulazimo u polemički dijalog sa sljedećim umjetnicima: Mijom Matijević Akrap, Željkom Beljanom, Ivanom Fijolićem, Ivicom Malčićem, Domagojem Roginom i  Lucijom Žuti.

Trajanje izložbe produženo je do 5. 2. 2023. Više o izložbi: http://www.msu.hr/dogadanja/smijem-se-lmho/1068.html