* Otvorenje: četvrtak, 3. srpnja 2025. u 19.00 *
Mogućnosti za '25 višegodišnji je suradnički projekt između Muzeja suvremene umjetnosti i zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti, kojeg je inicirala Leila Topić, kustosica MSU-a. Projekt nastavlja kustosku viziju nekadašnjeg ravnatelja Muzeja Davora Matičevića, osnivača slavnih Mogućnosti za '71, koji je početkom 1970-ih afirmirao tada mlade autore poput Sanje Iveković, Dalibora Martinisa, Borisa Bućana ili Jagode Kaloper. Mogućnosti za '25 predstavljaju recentne projekte studenata i skorašnjih alumnija ALU-a koji nastavljaju istraživati umjetnost eksperimentalnim, kritičkim i procesualnim pristupima, ukorijenjenim u aktualne društvene i tehnološke kontekste.
Ovogodišnji odabranik projekta je Leonardo Losciale, vizualni umjetnik i glazbenik, koji se u svom radu sustavno bavi odnosom moći i nemoći, djelovanja i ne-djelovanja, forme i praznine. Njegova izložba Sisto Re okuplja radove nastale u višegodišnjem ciklusu Between, a uključuje skulpture, ambijentalne instalacije i prostorne artefakte. Polazište njegova umjetničkog i teorijskog istraživanja filozofski su koncepti poput dynamis i adynamis, izvanrednog stanja i relacijske estetike, koje transformira u taktilne, zvučne i mehaničke forme što ne traže reprezentaciju, nego odnos.
U središtu izložbe stoji monumentalna figura Sisto Re, izrađena od sirove gline i konstruirana kao nestabilno, prazno tijelo – „kralj“ koji stoji iako je već urušen. Losciale evocira figuru homo sacera, što je temeljni pojam političke filozofije Giorgia Agambena, a označava biće izopćeno iz zakona, lišeno statusa građanina, podložno suverenoj moći. Ta figura, ranjiva i šuplja, zadržava se upravo time što ostaje uspravna. Ne nastupa, nego kontemplira. Ne vlada, nego trpi. Pritom, nije pasivna: njezina šutnja i neizvršenost čina oblik su artikulacije prisutnosti u svijetu.
Losciale odbacuje ideju umjetnosti kao proizvodnje i umjesto toga razvija praksu „aktivne redukcije“ tj. mikro-geste koje poništavaju logiku performansa, spektakla i institucionalne reprezentacije. Mobilne skulpture od balona, pumpi, ventilatora i sirovih materijala reagiraju na zrak, gravitaciju i prisutnost gledatelja. Umjetnički objekt ne postoji bez odnosa; publika je ta koja ga (ne)dovršava, pulsira u njegovoj napetosti.
U vremenu koje sve podređuje učinkovitosti i produktivnosti, Sisto Re poziva na zastajanje, na osluškivanje praznine, na estetiku nečinjenja. Umjetnički prostor ovdje postaje prostor suzdržanosti, napetosti i neizvjesnosti – prostor zamišljanja, bez potrebe za ispunjenjem.
Tko je Leonardo Losciale?
Leonardo Losciale (rođen 1985. u Italiji) vizualni je umjetnik i glazbenik, diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2024. Njegov umjetnički rad obuhvaća skulpturu, ambijentalne instalacije, video, performativne objekte i eksperimentalnu zvučnu praksu. U radu se bavi filozofskim i političkim temama poput potencijala (dynamis), izvanrednog stanja, relacijskog esteticizma i granica forme, oslanjajući se na teorijske izvore Giorgia Agambena, Jacquesa Lacana, Nicolasa Bourriauda i Carla Schmitta.
Izlagao je na brojnim izložbama u Hrvatskoj, uključujući Salon mladih i Hrvatski trijenale kiparstva (Meštrovićev paviljon), a samostalne izložbe održao je u Galeriji Šira, Galeriji SC-a, Garaži Kamba, Galeriji Augustinčić te u Dioklecijanovim podrumima u Splitu. Sudjelovao je u međunarodnim kiparskim školama u Vrsaru i Brtonigli te nizu radionica posvećenih kolektivnim praksama i umjetničkim intervencijama u javnom prostoru (Graz, Ljubljana, Trst, Zagreb).
Paralelno s likovnim radom aktivan je kao klasični glazbenik – timpanist Zagrebačke filharmonije i nagrađivani solist. Njegova praksa objedinjuje zvuk, tijelo, prostor i teoriju, pri čemu skulptura postaje instrument, a praznina materijal artikulacije.
Živi i radi u Zagrebu.
U sklopu projekta Mogućnosti za '25
Leonardo Losciale: Sisto Re
MSU, Black Box, 3. 7. - 31. 8. 2025.
